U sjeni napada na američko Veleposlanstvo u Sarajevu ostao je jedan važan događaj za Katoličku crkvu, posebice za Vrhbosansku nadbiskupiju. Naime, iz grobnice obitelji Čekada na sarajevskom gradskom groblju Bare preneseni su u sarajevsku katedralu Srca Isusova zemni ostatci vrhbosanskog nadbiskupa dr. Smiljana Franje Čekade. Misu zadušnicu za pokojnog nadbiskupa Smiljana Franju i za sve preminule vrhbosanske nadbiskupe predslavio je nadbiskup metropolit vrhbosanski, kardinal Vinko Puljić uz suslavlje 24 svećenika, među kojima su bila i dvojica tajnika nadbiskupa Čekade: fra Leopold Rochmes, generalni vikar Beogradske nadbiskupije i član Franjevačke provincije Bosne Srebrene koji je bio tajnik najprije u Skoplju pa potom u Sarajevu, i vlč. mr. Božo Odobašić, profesor na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Sarajevu. Na misi su sudjelovali i sin pokojnog nadbiskupova brata Vladimira Želimir Čekada i kćeri Dubravka Šeparović i Smiljana Katilinić, koji žive u Zagrebu.


Zahvala obitelji Čekada

U prigodnoj propovijedi kardinal Puljić je zahvalio rodbini pokojnoga nadbiskupa Čekade za suglasnost da se njegov smrtni ostaci prenesu u katedralu gdje su već pokopani nadbiskupi Josip Stadler, Marko Alaupović i Marko Jozinović, dok su smrtni ostaci nadbiskupa Ivana Šarića 1997. godine dovezeni iz Madrida i položeni u kriptu crkve sv. Josipa na Marijinom Dvoru u Sarajevu. Potom je ukratko prikazao životni put nadbiskupa Čekade podsjetivši da je rođen 1902. u Uskoplju (Donji Vakuf) u obitelji s petero djece, od kojih su uz njega i dva brata - Čedomil i Milivoj - postali svećenici. Spomenuo je da je Smiljan Franjo 1925. godine zaređen za svećenika Vrhbosanske nadbiskupije nakon čega mu je povjerena župa Jelaške kod Olova. Nadbiskup Ivan Šarić poslao ga je na studij u Rim na Papinsko sveučilište Gregoriana gdje je doktorirao 1928. godine.

Dodao je da je po povratku u Sarajevo imenovan vjeroučiteljem i odgojiteljem u konviktu „Kralj Tomislav“ Hrvatskoga kulturnog društva Napredak te da je od 1928. do 1933. bio urednik Katoličkog tjednika, da bi kasnije bio imenovan župnikom u Bosanskom Brodu gdje ga je 1939. zateklo imenovanje za pomoćnog biskupa vrhbosanskog.

Kardinal Puljić je nadalje podsjetio da je Smiljan Franjo Čekada 1940. imenovan skopsko-prizrenskim biskupom, a 1967. godine vrhbosanskim nadbiskupom koadjutorom, s tim da je rezidencijalnim nadbiskupom postao 1970. godine. Kazao je da je nadbiskupu Čekadi, nakon što je 1946. godine umro biskup banjolučki mons. Josip Garić, bila povjerena i privremena uprava Banjolučkom biskupijom do 1949. godine.

Istaknuo je i da je, u vrijeme kada je komunistička vlast podupirala tzv. svećenička udruženja, bio progonjen i zlostavljan, pa mu je čak bio zabranjen dolazak u BiH. Kao posebnu zaslugu nadbiskupa Čekade kardinal Puljić je spomenuo ponovno otvaranje Vrhbosanskog bogoslovnog sjemeništa 1969. kada je bio primoran otkupiti od vlasti oduzeti dio zgrade Bogoslovije. Kazao je i da je ponovno pokrenuo službeno glasilo „Vrhbosna“. Spomenuvši da je nadbiskup Čekada preminuo 18. siječnja 1976. godine u Sarajevu, kazao je da će u istu grobnicu biti preneseni i zemni ostatci nadbiskupa Marka Alaupovića iz grobnice u koju je pokopan prvi vrhbosanski nadbiskup, sluga Božji Josip Stadler.


Medalja Pravednika

Pozvao je svećenike i vjernike na zahvalnost svim biskupima koji su svjedočili vjeru u Vrhbosanskoj nadbiskupiji i u cijeloj BiH. Na kraju mise kardinal Puljić, svećenici, redovnice i vjernici pomolili su se kod lijesa nadbiskupa Čekade koji je potom stavljen u grobnicu u dnu katedrale u kojoj su pohranjeni smrtni ostaci nadbiskupa Alaupovića i Jozinovića.

Život i djelovanje nadbiskupa Smiljana kao ordinarija biskupa u Skoplju i kao nadbiskupa u Sarajevu ove godine okrunjen je i medaljom države Izrael, Jad Vashem, Jeruzalem od 8. veljače 2011. koja je utvrdila da je Smiljan Franjo Čekada kao skopski biskup pod cijenu vlastitog života spašavao Židove iz tamošnjeg logora u vrijeme Drugog svjetskog rata. Medalja „Pravednik među narodima“ post mortem Smiljanu Franji Čekadi u Skoplju (Makedonija) uručena je živim nasljednicima brata Vladimira: sinu Želimiru i njegovim sestrama Dubravki i Smiljani u Skoplju prigodom otvaranja Memorijalnog centra holokausta 10. ožujka 2011. godine.

Prevaranti imaju novu metodu varanja: “Odmah sam shvatila da je nešto čudno”