Ako doista želi poštovati konvencije Ujedinjenih naroda, BiH bi što prije morala riješiti status svih žrtava torture, uključujući njihova prava i primanja. Na žalost, već sedam godina nema rješenja ovog problema zbog različitih stavova nižih razina vlasti. Još 2006. sačinjena je prva verzija zakona o žrtvama torture i civilnim žrtvama rata u BiH koji nije dobio potrebnu potporu i nije upućen u parlamentarnu proceduru. Nakon toga je 2008. godine sačinjen novi tekst zakona koji je u formi prijedloga proslijeđen mjerodavnim institucijama na mišljenje. No, i tada je stiglo negativno mišljenje entitetskih vlada i resornih ministarstava na razini entiteta i BiH. Vlada Republike Srpske je tražila da se ovo pitanje riješi dopunom entitetske regulative, ili da se donese okvirni zakon na državnoj razini, ali isključivo uz suglasnost entitetske Vlade.
Tadašnja Vlada Federacije BiH također je u dostavljenom mišljenju zauzela negativan stav o predloženom zakonu, uz tvrdnju da su postojećim entitetskim propisima na odgovarajući način osigurana prava i visina novčanih naknada civilnim žrtvama rata i članovima njihovih obitelji, žrtvama torture i obiteljima nestalih osoba u Federaciji BiH. Zanimljivo je da su obje entitetske vlade iskazale spremnost da zajednički s državnim vlastima rade na “prihvatljivom prijedlogu ovog zakona”. Ipak, ni nekoliko godina nakon toga nije se mnogo odmaklo na donošenju okvirnog zakona o žrtvama torture, a njih je u BiH nemali broj. U odgovoru koji je na inzistiranje izaslanice u Domu naroda Parlamenta BiH Nermine Kapetanović uputilo Vijeće ministara, navodi se kako je entitetskim vladama još u svibnju upućena informacija o poduzetim aktivnostima vezano uz izradu zakona, ali da odgovora još uvijek nema. Od vlada Federacije BiH i Republike Srpske zatraženo je mišljenje o načinu na koji bi se ovaj problem mogao riješiti. Izostanak odgovora nagovještava da ćemo još dugo čekati na reguliranje statusa žrtava torture u BiH.
