Hrvatska ima novog dramskog prvaka. Njegovo je ime Mislav Čavajda, a titulu je zaradio “Kraljem Edipom” s Dubrovačkih ljetnih igara, predstavom koja, iako premijerno izvedena prošlog ljeta, u prekrasnom ambijentu tvrđave u parku Umjetničke škole, tetarski živi tek ove godine. Čavajdin je Edip moćan kralj, ali i čovjek kojim se na najteži mogući način igraju bogovi (ili sudbina, kako vam drago). Glumac precizno igra tu podvojenost, inzistirajući cijelo vrijeme na odgovornosti. Edip ne zna da je za zlo u Tebi on kriv, ali Čavajda zna da u rukama (glavi, tijelu...) ima jednu od najvećih dramskih uloga i odgovoran je prema sebi, prema povijesti, ali i prema cijelom amsamblu. Neki mu govore da je previše distanciran, ali Edip je moćan čovjek u potrazi za kobnom istinom. Takav kralj tek dotiče one oko sebe, vidi ih tek kao prepreke na svom putu. I upravo je u tome Čavajda najjači.
No, novi dubrovački Edip mnogo je više od antičke drame za koju je pronađen idealan ambijent. Redatelj Eduard Miler tragediju stavlja u kontekst današnjice, ali ne kvari time njezinu blistavu ljepotu. On ne inzistira toliko na psihološkom užasu incesta, već dramu gradi na vladaru i njegovoj plemenitoj želji da spasi narod. O tome progovara kroz Tiresija Vilija Matule, proroka koji unatoč sljepoći jedini jasno vidi. Treba li reći da ga pobjeđuje hladan Kreontov cinizam, kojeg odličan Livio Badurina igra u maniri današnjih salonskih političara koje ni najmanje ne dotiču najstrašnije tragedije. A listi onih po kojima ćemo pamtiti “Kralja Edipa” svakako treba dodati i Alena Liverića koji je ovog ljeta zamijenio Dražena Čučeka u ulozi svećenika, i koji uz Čavajdu dijeli fizički iznimno zahtjevnu završnicu predstave. Sama predstava kao da je “pokupila” dio zle kobi. Lani se dogodila teška povreda Mislava Čavajde, a Edipu su zauvijek ostali štapovi. Čavajda lani bez njih nije mogao, a ove godine njima naglašava zloslutnost koja ga prati. Lani je peh imala i Dora Ruždjak-Podolski, ravnateljica dramskog dijela Igara. Malo je ljudi na dvije izvedbe uspjelo vidjeti Edipa, a on i Kate Kapuralica jasno su pokazali novi smjer kojim je krenuo teatarski dio festivala. Smjer koji će vrlo brzo podcrtati projekt “Skup: Igre” Saše Božića, a do kraja kolovoza nastaviti Pandurova “Medeja” i Frljićeva “Dantonova smrt”.
Preuzeto sa www.vecernji.hr
