Sredinom 90-ih godina prošloga stoljeća u mnogim mjestima u Hercegovini nicali su lijepi nogometni stadioni. Bageri i dizalice bili su prezaposleni, nije se štedio novac, cement, željezo, daska, šljunak... Neki su s veseljem gledali kako rastu stadioni u Čitluku, Širokome, Posušju, Ortiješu i Drinovcima, drugi su ogovarali i kritizirali “razbacivanje novca”. No, činjenica je da je nogometna infrastruktura u Hercegovini, posebice zapadnoj, desetljećima prije toga debelo zaostajala za ostalim dijelovima bivše države.

Nedostajalo mnogo toga

Do rata, osim stadiona Pod Bijelim brijegom, koji je u to vrijeme bio jedan od boljih u BiH, u Hercegovini je bilo malo nogometnih stadiona koji su ispunjavali minimalne uvjete za igranje “normalnih” utakmica. Jednima je nedostajao travnjak, drugim svlačionice, trećim tribine, pomoćni teren... Da ne spominjemo rasvjetu, prilaze, parkirališta, ambulante, tribine sa sjedalicama, sanitarne čvorove... Dio (samo dio) spomenutog imali su Trebinje, Konjic i Ljubuški, dok se u Stocu, Čapljini, Livnu, Grudama, Tomislavgradu, Prozoru i drugim mjestima igralo na “stadionima” bez većine spomenutih sadržaja.

Nedovršeni, zapušteni...

Teško je ne složiti se s kritičarima koji su spominjali megalomaniju moćnika u nekim mjestima u kojima su stadioni ostali nedovršeni ili zapušteni, a klubovi koji su na njima igrali pali su na niske grane ili, ili se ugasili. Pad ili nestanak doživjeli su Posušje, Brotnjo, Drinovci, Redarstvenik... Drugi sportski stagniraju, ali oni nisu ništa ni činili u poboljšanju infrastrukture, kao što je slučaj u Ljubuškom, Grudama, Konjicu ili Stocu. Livno i Čapljina imaju bogatu nogometnu tradiciju, ali i “pretpotopne” stadione. U nekoliko posljednjih “recesijskih” godina u stadione se jako malo ulaže. Iznimka su (tek) Gabela i Tomislavgrad, te Vrapčići gdje Velež pokušava dovesti stadion u “europsku normalu”. Čak i Širokobriježani, koji su petnaestak godina gradili, dograđivali i “šminkali” Pecaru, zastali, mada i na tom stadionu ima još dosta posla, koji se “nudi” za uraditi. Teške recesijske prilike ne dopuštaju im promjenu 40 godina staroga travnjaka i natkrivanje tribine.c

Više od pola zaposlenika u ovoj industriji namjerava napustiti radno mjesto u sljedećoj godini