Cecilia Blomdahl već deset godina živi na Svalbardu, norveškom arhipelagu smještenom između Norveške i Sjevernog pola, gdje je tri mjeseca godišnje potpuno bez sunčeve svjetlosti. Iako je prvotno planirala ostati samo tri mjeseca, njezina se avantura pretvorila u trajno preseljenje.
Sa svojim pratiteljima na TikToku svakodnevno dijeli snimke svog neobičnog života, a publika ih obožava. No, iza idiličnih zimskih prizora skriva se i stvarna opasnost – polarni medvjedi.
Puška je uvijek uz nju
Blomdahl je nedavno otkrila da gotovo uvijek sa sobom nosi pušku. Kako kaže, „nije neuobičajeno da polarni medvjedi provaljuju u zabačene kolibe“, a nedavno je jedan viđen vrlo blizu samog grada.
– Puška je obavezna radi zaštite od polarnog medvjeda – rekla je Cecilia i dodala da ju nikada nije morala upotrijebiti.
Ipak, ona i suprug uvijek imaju pušku nadohvat ruke, iako u većini situacija radije koriste pištolj s bengalkama, koji glasnim zvukom i bljeskom svjetla obično uplaši medvjeda i natjera ga da ode.
Oružje se izdaje uz posebnu dozvolu
Unutar samog grada oružje nije dopušteno i jasno se ističe da se smije koristiti isključivo u situacijama koje ugrožavaju život.
U službenoj izjavi iz 2024. godine Ured guvernera Svalbarda pojasnio je kako je strogo zabranjeno unošenje napunjenog oružja u trgovine i javne zgrade u Longyearbyenu, glavnom naselju otočja. Iako nije zakonska obveza posjedovati oružje, svatko tko boravi izvan naselja mora biti spreman na mogući susret s medvjedom. Oružje se izdaje uz posebnu dozvolu i to isključivo putem guvernerova ureda.
Iako su takvi susreti rijetki, polarni medvjedi još uvijek predstavljaju stvarnu prijetnju. U jednoj nedavnoj objavi Blomdahl je podijelila priču s radijske postaje Isfjord, gdje je medvjed provalio u spremište s alkoholom, popio crno vino i pokušao pobjeći kroz mali prozor, ostavivši tragove crnog vina po cijeloj sobi.
Bizaran zakon koji je na snazi 75 godina
Osim medvjeda, Longyearbyen je poznat i po jednoj drugoj neobičnosti – u tom gradu je zabranjeno umrijeti.
Zvuči kao šala, ali zakon iz 1950. još je na snazi. Zbog ekstremno niskih temperatura, tijela se u permafrostu ne mogu normalno razgraditi pa predstavljaju opasnost za zdravlje. Zbog toga se teško bolesni stanovnici prebacuju na kopno, bilo na liječenje, bilo na posljednji počinak.
Život u mraku
Svalbard je jedno od najnaseljenijih sjevernih mjesta na svijetu, a ono što ga čini posebnim je Polarna noć – razdoblje kada Sunce ne izlazi iznad horizonta, odnosno noć traje 24 sata. Ovaj fenomen traje od sredine studenoga do kraja siječnja.
Blomdahl je opisala ovo iskustvo kao „život u bajci“, zahvaljujući zvjezdanom nebu, polarnim svjetlima i susretima s lokalnim sobovima. No, priznaje da dugi mjeseci u tami imaju i svoje negativne strane.
Nedavno je progovorila o tome kako tri mjeseca mraka utječu na njezino tijelo:
– Definitivno osjećam promjene. Možda sam umornija, krećem se drugačijim tempom – rekla je, dodajući: – Buđenje s pozitivnim stavom prema svemu što donosi dan presudno je za mentalno zdravlje.
Osim Polarnih noći, stanovnici Svalbarda imaju i Polarne dane, kada četiri mjeseca zaredom 24 sata žive pod dnevnom svjetlošću. Od ova dva ekstrema, Blomdahl priznaje da joj je Polarna noć lakša.
– Kad usporedim ta dva razdoblja, puno mi je lakše živjeti u Polarnoj noći nego u stalnoj dnevnoj svjetlosti – priznala je.