Onkolozi sve glasnije upozoravaju na jedan proizvod iz gotovo svakog kućanstva koji bi, ako je star ili oštećen, trebalo odmah izbaciti: tavu s neprianjajućim premazom. Iako studije ne dokazuju da će takvo posuđe izravno uzrokovati rak, kemikalije koje se u njima koriste izazivaju dovoljnu zabrinutost. Dr. Mark Ashamalla, šef radijacijske onkologije, naglašava da posjedovanje takve tave ne znači sigurnu dijagnozu, ali ako želite smanjiti izglede za karcinom, njezino izbjegavanje je pametan korak. Ključ je u praktičnom smanjenju rizika, a ne u širenju straha. Onkolog, dr. Avishek Kumar, savjetuje "male, pametne zamjene", ističući da je rizik od raka kumulativan - zbroj genetike, načina života i desetljeća malih izloženosti. Uklanjanje lako zamjenjivog izvora poput tave logičan je potez.
Kako piše Parade, problem sa starijim tavama, posebice onima proizvedenim prije 2015. godine, leži u kemikaliji PFOA (perfluorooktanska kiselina). Ova tvar iz skupine "vječnih kemikalija" (PFAS) povezuje se s povišenim rizikom od raka bubrega i testisa, zbog čega ju je Međunarodna agencija za istraživanje raka (IARC) klasificirala kao kancerogenu za ljude. Iako je PFOA izbačen iz proizvodnje, upozorava se na zamjenske kemikalije poput GenX-a sa sličnim toksičnim profilima, pa oznaka "PFOA-free" nije jamstvo potpune sigurnosti.
Moderno posuđe najčešće je presvučeno s PTFE (teflon), koji je siguran, no postaje rizičan pri pregrijavanju iznad 260 Celzijevih stupnjeva. Tada se premaz može početi raspadati i oslobađati otrovne pare koje uzrokuju simptome slične gripi, stanje poznato kao "vrućica polimernih para". Zato je ključno nikada ne zagrijavati praznu tavu.
Možda i veći rizik od kemijskih para predstavljaju fizička oštećenja. Kada je premaz izgreban, izlizan ili se ljušti, posuđe postaje opasno. Korištenjem metalnog pribora ili grubim čišćenjem narušava se cjelovitost premaza, što može dovesti do otpuštanja milijuna čestica mikroplastike i nanoplastike u hranu. Istraživanja su pokazala da samo jedna pukotina može osloboditi tisuće čestica, dok dublje oštećena tava ispušta i do 2,3 milijuna čestica. "Kada je premaz oštećen, izloženi ste tvarima na način koji proizvođač nikada nije namjeravao", pojašnjava dr. Kumar. U tom trenutku tava ne samo da gubi svoju funkciju neprianjanja, već aktivno kontaminira obroke štetnim tvarima. Svaka tava čiji je premaz vidljivo narušen stoga je kandidat za hitnu zamjenu.
Srećom, postoje brojne sigurnije alternative za kuhanje. Stručnjaci preporučuju posuđe od nehrđajućeg čelika kao svestrano i izdržljivo. Lijevano željezo, s emajliranim premazom ili bez njega, pruža vrhunsku raspodjelu topline, iako zahtijeva više brige pri održavanju. Keramičko posuđe nudi moderno rješenje bez PFAS kemikalija, no premaz je često manje dugotrajan. Za pečenje i skladištenje, staklo je jedna od najsigurnijih opcija. Ako ipak zadržite neprianjajuću tavu, pridržavajte se pravila: koristite drveni ili silikonski pribor, perite je nježno bez abrazivnih spužvi i zamijenite je čim primijetite prve znakove oštećenja. Dobra ventilacija kuhinje tijekom kuhanja također pomaže u smanjenju izloženosti eventualnim isparavanjima.
Otvori KEKS Pay
