Tuga zbog smrti kućnog ljubimca može biti jednako dugotrajna i intenzivna kao i tuga nakon gubitka člana obitelji, pokazalo je novo istraživanje, potvrđujući ono što mnogi vlasnici već osjećaju u odnosu sa svojim kućnim ljubimcima. Istraživanje je pokazalo da osobe koje žale zbog smrti ljubimca mogu razviti poremećaj produžene tuge (PGD), ozbiljno mentalno zdravstveno stanje koje se javlja nakon smrti voljene osobe. PGD može trajati mjesecima, pa i godinama, a karakteriziraju ga snažna čežnja i očaj, poteškoće u socijalnim odnosima i svakodnevnom funkcioniranju te osjećaj kao da je dio osobe nepovratno izgubljen.
U istraživanju provedenom među 975 odraslih osoba u Ujedinjenom Kraljevstvu utvrđeno je da je 7,5 posto onih koji su izgubili kućnog ljubimca ispunilo dijagnostičke kriterije za PGD, što je gotovo jednako udjelu osoba koje su izgubile bliskog prijatelja.
Taj je postotak tek nešto niži u odnosu na gubitak bake ili djeda, brata ili sestre, odnosno partnera, dok su znatno viši udjeli zabilježeni jedino kod gubitka roditelja i djece.
Oko petine ispitanika koji su doživjeli gubitak i kućnog ljubimca i bliske osobe navelo je da im je smrt ljubimca bila teža. Unatoč tome, mnogi ljudi i dalje osjećaju nelagodu, sram ili izolaciju kada izražavaju tugu zbog gubitka životinje.
Autor istraživanja, profesor psihologije Philip Hyland sa Sveučilišta Maynooth u Irskoj, ističe kako simptomi tuge nakon smrti ljubimca u potpunosti odgovaraju onima koji se javljaju nakon gubitka čovjeka. Smatra da bi dijagnostičke smjernice trebalo proširiti jer rezultati pokazuju da smrt kućnog ljubimca može izazvati klinički značajne razine tuge, usporedive s drugim oblicima gubitka koji se smatraju legitimnim rizičnim čimbenicima za poremećaj produžene tuge.