Nekroza bubrežnog korteksa (RCN) predstavlja odumiranje tkiva u vanjskom sloju bubrega, kori. Obično je obostrana i posljedica teškog sistemskog poremećaja koji drastično smanjuje dotok krvi u bubrege. Anatomija je ključna za razumijevanje. Čak 90 posto krvotoka bubrega usmjereno je prema korteksu radi optimizacije filtracije. Za razliku od moždine koja ima kolateralnu cirkulaciju, kora ovisi isključivo o protoku kroz glavne arterije. Ta ovisnost, bez alternativnih putova opskrbe, čini korteks iznimno osjetljivim na ishemiju, stanje nedovoljne prokrvljenosti koje vodi u smrt stanica, piše Ordinacija.hr.
Uzroci vezani uz medicinske događaje
Uzroci ovog razornog stanja brojni su i vezani uz katastrofalne medicinske događaje. Više od polovice slučajeva kod odraslih povezano je uz komplikacije u trudnoći, što žene u generativnoj dobi stavlja u posebnu rizičnu skupinu. Stanja poput abrupcije posteljice, teškog postporođajnog krvarenja, inficiranog pobačaja i eklampsije najčešći su okidači. Osim opstetričkih uzroka, nekroza može nastati kao posljedica teškog šoka uzrokovanog traumom, sepse, opeklina ili pankreatitisa. U dječjoj dobi najčešći je uzrok hemolitičko-uremijski sindrom (HUS) i teška dehidracija, a kod novorođenčadi perinatalna asfiksija i prirođene srčane mane. Rjeđi uzroci uključuju ugrize zmija, odbacivanje transplantata i trovanje toksinima.
Klinička slika najčešće se razvija naglo. Pacijenti tipično prestaju mokriti (anurija) ili je količina urina drastično smanjena, što može potrajati tjednima. Često se javlja i bol u predjelu bubrega, vrućica te vidljiva krv u mokraći. Dijagnoza se postavlja na temelju kliničkih znakova i pretraga. Laboratorijski nalazi krvi pokazat će nagli porast kreatinina i ureje. Ključnu ulogu za potvrdu sumnje imaju slikovne metode. Kontrastni CT abdomena najčešće pokazuje specifičan nalaz: nekrotična, neprokrvljena kora bubrega uz očuvanu prokrvljenost moždine, takozvani “obrnuti rubni znak”. S vremenom može doći do kalcifikacije odumrlog korteksa, vidljive kao “tramvajske tračnice” na snimkama. Biopsija se zbog rizika izvodi samo u nejasnim slučajevima.
Liječenje je usmjereno na stabilizaciju pacijenta, terapiju osnovnog uzroka i pružanje potpore bubrežnoj funkciji. To zahtijeva hitnu hospitalizaciju, najčešće u jedinici intenzivnog liječenja. Prioritet je uspostaviti hemodinamsku stabilnost kontrolom krvnog tlaka i osiguravanjem adekvatnog protoka krvi. Gotovo svi pacijenti zahtijevaju hitno započinjanje dijalize kako bi se iz tijela uklonili toksini i višak tekućine, što je ključno za preživljavanje.
Prognoza je nažalost često nepovoljna. Iako se incidencija smanjuje, jednom kada dođe do difuzne kortikalne nekroze, oštećenje je uglavnom trajno. Više od trećine pacijenata koji prežive akutnu fazu zahtijevat će doživotnu dijalizu ili transplantaciju bubrega. Djelomičan oporavak moguć je samo u rjeđim, pjegastim oblicima nekroze, no i ti pacijenti ostaju s kronično oštećenim bubrezima.
Otvori KEKS Pay
