Samohrana majka iz Škotske suočava se s teškom dijagnozom koja joj je zauvijek promijenila život. April Tate iz Fifea, priobalnog gradića, radila je kao odgojiteljica, a jednog dana 2018. godine joj se dogodilo da je zaboravila ime djeteta o kojem se brinula. U to je vrijeme imala 52 godine i smatrala je da se radi o posljedicama hormona. Naime, pretpostavila je da je riječ o 'moždanoj magli' i zaboravljivosti, što su uobičajeni simptomi menopauze, no liječnik kojem je to spomenula odmah ju je pozvao na pregled, piše People.
Nakon snimanja mozga, uslijedio je šok – April je imala tumor na mozgu. Iako nije bio zloćudan, nalazio se duboko u području mozga odgovornom za koordinaciju, pokrete i ključne funkcije poput disanja. Tumor, nazvan posterior falcine meningiom, spororastući je, ali njegov položaj čini operaciju gotovo nemogućom. 'Kad su mi rekli da imam tumor na mozgu, prvo sam pomislila da ću umrijeti. Bila sam ukočena od straha. Samohrana sam majka, a moja kći Abby tada je još bila tinejdžerica. Mislila sam samo na to da neću biti uz nju', ispričala je April.
Kirurg joj je objasnio da se tumor nalazi na vrlo nezgodnom mjestu i da je operaciju na tom području pokušao samo jednom prije. Za April je to bilo teško prihvatiti. Kako je bila samozaposlena, morala je uzeti bolovanje i tako je izgubila prihode, što joj je dodatno povećalo stres. Liječnici su je stavili na režim 'promatranja i čekanja' te je odlazila na redovita snimanja kako bi se pratilo raste li tumor. 'U početku se nije puno mijenjao', rekla je, 'Ali, bilo je zastrašujuće živjeti s neizvjesnošću. S vremenom sam se prilagodila.'
No krajem 2022. dobila je loše vijesti – tumor je počeo rasti i trebala je svakodnevnu radioterapiju. 'Svaki dan sam išla na zračenje, tretman je bio brz, ali iscrpljujuć', kaže. Morala je nositi specijalnu masku kako bi joj glava bila potpuno nepomična. 'Osjećaj je bio klaustrofobičan i intenzivan… Samo bih zatvorila oči, slušala glazbu i pokušala ostati mirna. Najteže je bilo čekanje rezultata i neizvjesnost je li tretman uspio', kaže. Srećom, liječenje je uspjelo. Iako i dalje mora redovito na pretrage, vratila se poslu i povećala razinu fizičke aktivnosti – ove godine čak je istrčala humanitarnu utrku na 5 kilometara. Sudjeluje i u prikupljanju sredstava za istraživanje tumora mozga u Škotskoj. 'Najviše me šokira kad vidim koliko se malo sredstava izdvaja za istraživanja tumora mozga. To se mora promijeniti', ističe.
Iako je zahvalna što njen tumor nije zloćudan, April kaže: 'I dalje imam nešto u mozgu što ondje ne bi trebalo biti i to se može promijeniti bilo kad. Brinula sam se i kako će to utjecati na nove odnose, nisam htjela opterećivati nekoga. Ali svi mi zaslužujemo živjeti punim plućima, voljeti i biti voljeni.'
Otvori KEKS Pay
