Kad pogledamo kartu svijeta, čini se da je sve već podijeljeno, a granice su iscrtane i na najzabačenijim komadićima kopna. Teško je povjerovati da u 21. stoljeću još postoje područja koja nisu pod suverenitetom neke države. Ipak, postoje - točno dva.
Pustinja koju ne žele ni Egipat ni Sudan
Jedan od najpoznatijih primjera je Bir Tawil, komad pustinje između Egipta i Sudana. Površina ovog nenastanjenog područja je oko 2000 četvornih kilometara. Ni Egipat ni Sudan, između kojih se nalazi, ga ne žele. A razlog leži u povijesti granice između te dvije zemlje.
Dvije različite granične linije, povučene 1899. i 1902. godine, stvorile su situaciju u kojoj bi prihvaćanje jedne granice - i Bir Tawila - značilo da država mora odustati od svojih ambicija na drugom, puno vrjednijem teritoriju, Hala'ibskom trokutu.
Tako je nastao geografski paradoks, a Bir Tawil ostaje izvan teritorijalnih zahtjeva dviju susjednih država. Zbog toga ga se često naziva jednim od posljednjih pravih primjera "terrae nullius".
Najveća „ničija” zemlja je na Antarktici
Bir Tawil je zanimljiv, ali potpuno ga zasjenjuje područje na drugom kraju planeta. Marie Byrd Land na Antarktici prostire se na približno 1,6 milijuna četvornih kilometara. Za usporedbu, to je više od 50 puta veće od Hrvatske. Na taj teritorij nijedna država nije postavila službeni teritorijalni zahtjev.
Nijedna država na svijetu ne posjeduje ni službeno ne dijeli Antarktiku. Prema Antarktičkom ugovoru iz 1961. godine, ona je proglašena kontinentom mira i znanosti. Ugovorom su „zamrznuti” svi teritorijalni zahtjevi, a vojno djelovanje i iskorištavanje ruda strogo su zabranjeni.
Unatoč tome, sedam država povijesno polaže pravo na određene kružne isječke (sektore) Antarktike - ali na Marie Byrd Land niti jedna.
„Ničiji” otoci... ne baš
Internet je pun priča o malim otocima koje navodno nitko ne posjeduje. Ali u većini slučajeva riječ je o pogrešnom tumačenju i riječ je naprosto o nenaseljenim otocima. Drugi su pak predmet teritorijalnog spora, pa ih svojata više država. Treći su samo stijene ili grebeni s posebnim pravnim statusom.
Postoje i "mikronacije" poput Podjistana i Liberlanda, koje su pokazale da se država može proglasiti relativno lako, ali problem nastaje kada ostatak svijeta treba priznati da ona zaista postoji.
Simon Stewart u Sjevernoj je Irskoj 2010. proglasio People's Republic of Podjistan. Podjistan je imao vlastite državne simbole, zastavu, putovnice, granicu i čitavu priču o vlastitom identitetu. Ovaj je projekt privukao pažnju znatiželjnika, ali jasno, to što je zemljište unutar Ujedinjenog Kraljevstva, ipak je pobijedilo, piše Punkufer.
Sličnu, ali puno poznatiju ideju nekoliko godina poslije pokušao je ostvariti češki politički aktivist Vít Jedlička. Godine 2015. proglasio je Liberland na području Gornje Sige uz Dunav, između Hrvatske i Srbije. Ideja je bila ambiciozna: osnovati novu državu s vrlo malim porezima i snažnim naglaskom na individualnu slobodu. Liberland je postao međunarodni medijski fenomen, ali i on je ostao daleko priznate države, a nije mu pomoglo ni to što je područje Gornje Sige predmet međunarodnog pravnog spora.
Otvori KEKS Pay
