U knjižnicama se ovih dana pojavila knjiga slavnoga ruskog redatelja pisca i glumca, jednog od najznačajnijih i najutjecajnijih filmskih umjetnika 20. stoljeća Andreja Tarkovskog pod nazivom “Martirologija - Dnevnici 1970. – 1986.” U ovoj knjizi, koju je redatelj pisao 16 godina isprepliću se zakulisni život sovjetske i svjetske kinematografije, politika i stvaralaštvo, filozofska razmišljanja i dnevnopolitički problemi, Moskva, Rim, Pariz, Stockholm, a usred svega toga nalazi se sam Tarkovski, i cijenjen i prezren, i ponosit i slomljen, i smrtno bolestan i besmrtan.
“Vjerujem da liječenje uvijek dolazi kroz duhovne krize. Čini mi se da čovjek danas stoji na raskrižju, suočen s izborom - slijediti egzistenciju slijepoga konzumenta podređenog nezaustavljivom maršu nove tehnologije i beskrajnom umnožavanju materijalnih dobara ili put koji bi mogao voditi ne samo osobnom spasenju već i spasenju društva u cjelini, drugim riječima, okretanju Bogu” - ovu “dijagnozu” o čovjeku i njegovoj borbi sa životnim izazovima Tarkovski je izrekao prije četrdesetak godina, ali je ona u potpunosti primjenjljiva na današnje, a vjerojatno i na buduće vrijeme, pišu beogradske Novosti.
Tijekom 25 godina filmskog rada snimio je svega desetak filmova (sedam dugometražnih) među kojima je teško izdvojiti neki koji ne zaslužuje status remek-djela. Osim kršćanske duhovnosti i metafizičke tematike, u knjizi Tarkovski bilježi razmišljanje o “nama i našoj djeci”:
- Kakva će biti naša djeca, umnogome ovisi od nas, ali i od njih samih. U njima treba živjeti težnja ka slobodi. To ovisi od nas. Ljudi koji su rođeni u ropstvu, teško se od njega odvikavaju. S jedne strane čovjek želi da iduće pokoljenje stekne kakav-takav mir, a s druge strane, mir je opasna stvar. K miru nas vuče malograđanština, sve ono sitnoburžujsko u našoj duši. Samo da ne utonu u duhovni drijemež. Najvažnije je da u djeci odgojimo vrline i osjećanje časti. Nedugo po završetku svoga posljednjeg filma “Žrtva”, Tarkovski je ostavio i posljednji zapis u dnevniku. Dan prije smrti požalio se da stalno nepomičan leži u postelji. Preminuo u 54. godini, od raka pluća, 1986. u Francuskoj.•
