Svjetski jazz trubač, skladatelj i aranžer Duško Gojković preminuo je u Munchenu u 92. godini. Rođen je 1931. godine u Jajcu a Muzičku akademiju završio u Beogradu (1953). Sviračku karijeru započeo je rano, u Dixiland orkestru, a već s osamnaest godina postao član Big benda Radio Beograda. Karijeru nastavlja u Zapadnoj Njemačkoj, a 1961. godine dobiva stipendiju da na čuvenom Barkleeyu. Prije nekoliko dana uručena je nagrada “Berklee Master of Global Jazz Award”, odnosno priznanje “Majstor globalnog jazza”.
Jedini je naš jazz-glazbenik koji je ušao u sve enciklopedije i postao hodajuća enciklopedija jazza i imena iz tog svijeta. U svojoj nevjerojatnoj karijeri surađivao je s velikim imenima kao što su Chet Baker, Miles Davis, Dizzi Gillespie, Stan Getz, Oscar Pettiford. Svoj “dug” BiH Gojković je vratio s nekoliko izvanvremenskih skladbi, odnosno obrada sevdalinki “Bentbaša” i tema “Doboy”, obrada pjesme “Mujo kuje”, a jedna od njegovih najvrjednijih skladbi nosi naziv “Bosna Calling”. U BiH je dolazio redovito i prije i poslije posljednjeg rata, a u Sarajevu snimao u više navrata i u studijima i za diskografska izdanja.
- Kad čovjek odluči svirati jazz, prvi uvjet je da ima ritam, “tajming” – to imaš ili nemaš, to je urođeno. Može se naučiti harmonija i teorija, ali čovjek mora imati osjećaj za sviranje jazz. To ti je kao drugi dijalekt, kao drugi jezik koji treba naučiti. Louis Armstrong mi je to jednom rekao. Ja sam mu prevodio neki intervju u svoje vrijeme u Njemačkoj pa ga je pitao novinar: “Vi putujete po cijelom svijetu – gdje ima točno jazza i swinga, jesu li to neke određene zemlje?” “Ne”, kaže Sachmo, “jazz je tamo gdje ga nađeš.” I onaj koji swingira ne zna se nikad odakle je, bio crni, bijeli, žuti, iz Afrike, Amsterdama ili Toronta – tamo je jazz “gdje ga nađeš”. Nikad se ne zna. To je urođena stvar - kazao je jednom prigodom Gojković.
