Bio je siječanj 2025. godine. U učionici mjesne škole u Mokrom upravo je završavala dodjela zahvalnica volonterima humanitarnog Adventa u Mokrom. Sastanak se privodio kraju kada je Vladimir Ćužić, predsjednik Mjesne zajednice Mokro, uzeo riječ. "Vice vam ima predstaviti jednu ideju koja se zove – Rimski dani u Mokrom."
Oprobat' ćemo
Šezdesetak mladih Mokrana zbunjeno se pogledalo, a potom okrenulo prema meni. U zraku se moglo gotovo pročitati isto pitanje na licima svih prisutnih.
"Kakvi Rimski dani? Što je sad to?"
Nekoliko sam minuta objašnjavao viziju – povijesni festival koji neće biti samo još jedna manifestacija nego prilika da Mokro svoju priču ispriča daleko izvan granica sela. U njezinu središtu bila je starokršćanska bazilika, dobro poznata Mokranima, ali još uvijek nedovoljno poznata široj javnosti. Želja je bila pokazati blago koje Mokro čuva – starokršćansku baštinu zbog koje bi se ovo malo selo jednoga dana moglo nazvati i kolijevkom kršćanstva u Bosni i Hercegovini. Gladijatori, rimski legionari, povijesne radionice i spektakl trebali su biti okidač koji će privući pozornost, ali ne i konačni cilj. Ideja je bila da posjetitelj dođe zbog doživljaja antičkog svijeta, a iz Mokrog ode znajući nešto više o njegovoj povijesti, arheološkoj baštini i bazilici. Govorio sam i o zajedništvu, uključivanju cijelog mjesta te zamisli da Mokro na nekoliko dana postane velika pozornica antičkog svijeta.
Nakon kratke rasprave netko je izgovorio rečenicu koja će obilježiti početak jedne velike priče: "Ma, more, oprobat ćemo pa što bude." Prije nego što je sastanak završio, okupljenima sam ipak uputio upozorenje koje je tada zvučalo gotovo nestvarno. "Izbor je sada, a vi dobro razmislite. Nemojte da za pet godina ja budem kriv što se po cijelom Mokrom šeću turisti, a vi govorite: 'Vice, dozlogrdila nam je ovolika pozornost!'" U učionici je zavladao smijeh. Većina je tada razmišljala kako će biti uspjeh ako na festival dođe nešto više ljudi od samih mještana. Malo tko je mogao zamisliti ono što će uslijediti.
Već idućih dana započela je mobilizacija kakvu Mokro dotad nije vidjelo. Godinama skupljane ideje počele su se pretvarati u stvarnost. Selo se organiziralo gotovo poput rimskih vojnih legija. Formirani su timovi za scenografiju, kuhinju, logistiku, parkirališta, čišćenje, prikupljanje bala sijena, izgradnju festivalskih sadržaja, organizaciju radionica i desetke drugih sektora. Svaki je čovjek znao svoj zadatak. Raspoređivali su se dani rada, sektori, odgovornosti i dežurstva. Nije bilo važno tko je čime zaposlen u svakodnevnom životu – svi su radili za isti cilj. Na kraju je 136 Mokrana uspjelo organizirati manifestaciju koja je već u svom prvom izdanju okupila više od 20.000 posjetitelja. Nakon prvog festivala nije bilo dugog predaha. Oduševljenje posjetitelja i pozitivne reakcije postali su dodatan motiv da se već nekoliko dana nakon završetka događaja počne planirati drugo izdanje. Rezultat je nadmašio i najoptimističnija očekivanja. Festival je narastao na čak 72 zone sadržaja, raspoređene na više od 35.000 četvornih metara festivalskog prostora, uz čak 100.000 četvornih metara angažiranog parkirališta. U pripremi je sudjelovalo 237 ljudi, među kojima gotovo 200 Mokrana, dok je tijekom samog festivala sudjelovalo još oko 300 gostujućih sudionika, uključujući čak 170 povijesnih rekonstruktora u defileu i glavnom programu. Prema našim procjenama, drugo izdanje festivala posjetilo je više od 50.000 ljudi, među kojima i brojni strani turisti koji su u Hercegovinu stigli upravo zbog Rimskih dana.
Na svjetskim televizijama
Priča koja je započela u jednoj školskoj učionici ubrzo je prerasla granice Bosne i Hercegovine. Kadrovi iz Mokrog emitirani su na televizijskim postajama u više od 20 država svijeta. O festivalu su izvještavali mediji iz Hrvatske, Njemačke, Španjolske, Češke i SAD-a, ali i televizijske kuće iz Južne Koreje, Bangladeša, Indije, Iraka te brojnih drugih zemalja. Malo širokobriješko selo tako je, zahvaljujući zajedništvu svojih stanovnika, postalo međunarodno prepoznatljivo odredište kulturnog turizma i povijesne baštine. Ono što je u siječnju 2025. mnogima zvučalo kao gotovo nemoguća ideja, danas je postalo primjer kako zajedništvo može promijeniti jedno mjesto. Od jednog sastanka u školskoj učionici, preko rečenice "Ma, more, oprobat ćemo pa što bude" do festivala koji privlači desetke tisuća ljudi i o kojem izvještavaju televizije na nekoliko kontinenata – Rimski dani u Mokrom pokazali su da velike priče ne nastaju uvijek u velikim gradovima. Ponekad je dovoljno jedno malo selo, jedna hrabra ideja i skupina ljudi koja odluči vjerovati da je nemoguće moguće.
Otvori KEKS Pay
