Temelje razvoja glazbene kulture i glazbenog odgoja u Širokom Brijegu postavili su franjevci u Franjevačkoj klasičnoj gimnaziji. U monografskom izdanju “Široki Brijeg” autora Karla Rotima stoji da se nastava pjevanja održavala u područnim narodnim školama, koje su također vezane uz dolazak franjevaca u Široki Brijeg 1846. Prof. Tonćika Kolobarić u monografiji “Glazbena baština zapadne Hercegovine” piše: “Uz bogatu glazbenu baštinu koja se tijekom povijesti njegovala i razvijala u narodu, temelji kontinuiranog razvoja glazbene kulture postavljeni su zahvaljujući nekolicini profesora koji su, uz obvezne predmete, imali posebno razvijen senzibilitet za glazbu. Uz predmete predviđene nastavnim planom iz godine 1889., po uzoru na klasične gimnazije u Austro-Ugarskoj Monarhiji, svoje je mjesto našla i glazba.”
Osobe koje su ostavile trag
Za razvoj glazbene kulture i glazbenog odgoja u Širokom Brijegu svakako je zaslužan fra Didak Buntić, koji je bio ravnatelj slavne širokobriješke prosvjetne institucije. Profesori fra Sebastijan Lesko i fra Eugen Tomić podučavali su učenike Franjevačke klasične gimnazije duhovnu i svjetovnu glazbu. Prof. Tonćika Kolobarić dalje navodi: “Fra Didak Buntić bio je zaljubljenik u glazbu. U konviktu je zatekao samo dva glasovira pa nabavlja potpunu kapelu s još dva glasovira i manji broj drugih glazbala.” Kad je početkom prošlog stoljeća pri Franjevačkoj gimnaziji osnovan tamburaški sastav i puhačka glazba, jedan od najslavnijih širokobrijeških đaka, Antun Branko Šimić, svirao je flautu.
Značajan trag glazbenom odgoju Širokog Brijega ostavili su fra Sebastijan Lesko, diplomirani glazbenik fra Bruno Adamčik i fra Branko Marić, koji je jedno vrijeme bio na stručnom usavršavanju. Vratio se u Široki Brijeg sa statusom gradusa doktora glazbe. Doktorirao je muzikologiju, a uz podučavanje glazbe širokobriješkim gimnazijalcima, bavio se izučavanjem glazbene baštine Hercegovine. Svi predavači glazbe u Franjevačkoj klasičnoj gimnaziji bili su zaduženi za popunjavanje glazbene zbirke. Prof. Tonćika Kolobarić, pozivajući se na izvješće za Franjevačku klasičnu gimnaziju školske 1939./1940. godine, ističe: “Od 1884. do 1940. Franjevačka klasična gimnazija posjedovala je u svojoj glazbenoj zbirci 26 puhačkih instrumenata, 8 glasovira, 2 harmonija, 28 tamburica za 3 zbora te 14 tabela za zornu nastavu i 939 glazbenih knjiga.” U istom izvješću stoji da je Franjevačka gimnazija tada imala etnografsku zbirku koja je sadržavala 32 narodna glazbala. Glazbena i etnografska zbirka bile su smještene u Franjevačkoj gimnaziji, samostanu i konviktu. Valja spomenuti da je 1931. utemeljeno glazbeno društvo “Sveta Cecilija”.
Sjaj i ljepota glazbe utihnula je 1945. godine kad su boljševici u partizanskim odorama poharali kulturnu jezgru na svetom Brijegu. Dvije godine poslije spaljeno je i nestalo puno toga vezano i uz glazbenu zbirku, glazbene knjige, partiture… No, glazbovanje s grada na gori potiho se preselilo u današnje gradsko središte. Prof. Tonćika Kolobarić u monografiji “Glazbena baština zapadne Hercegovine” piše: “Razgovarajući s prof. Antom Sliškovićem iz Širokog Brijega doznali smo da je živjelo kućno glazbovanje u obitelji Šaravanja i Slišković, gdje su se svirale prim-bisernica, tambura i harmonika, a kod obitelji Galić (Šćepa) svirala se citra. Glazbalo se također kod obitelji Naizer i Penavić.”
Fra Vendelin Karačić pitao je autora ovog teksta je li Šćepa Galić u svom stanu imao klavir. Rekli smo mu da postoji fotografija na kojoj fra Bruno Adamčik u Šćepinu stanu podučava njegovu nećakinju Radicu Galić, sestru poznatog zagrebačkog slikara Mladena Galića, sviranju glasovira. Fra Vendelin nam je kazao da je Šćepa Galić brojne partiture za vježbanje klavira dao fratrima u Širokom Brijegu.
Više od 3000 polaznika
Nova vlast 1946. godine u Širokom Brijegu formirala je svoju socrealističku kulturnu instituciju – KUD Matija Gubec, koji se bavila i glazbenom djelatnošću. No, glazba u Širokom Brijegu (tada Lištici) počinje novi uzlet osnivanjem Glazbene škole prije pola stoljeća. Goleme zasluge za njezino utemeljenje pripadaju prof. Mirku Kraljeviću. Kroz ovu glazbenu instituciju prošlo je više od 3000 polaznika, a podučavalo ih je glazbi oko 80 nastavnika. Brojnim učenicima Glazbene škole Široki Brijeg glazba je postala životno zanimanje, mnogi od učenika ove glazbene institucije postali su skladatelji, vokalni solisti, članovi klapa i bendova. Neki su i doktorirali glazbu, neki su dospjeli do opere, mjuzikla, festivala zabavne glazbe. Više od 20 izvođača iz Širokog Brijega nastupilo je na festivalu Melodije Mostara, a najuspješniji izvođač tog festivala Širokobriježanin je Ivan Mikulić. Više mladih širokobrijeških glazbenika snima albume, ima zapažene nastupe u televizijskim showovima. Obnovljen je rad Limene glazbe Široki Brijeg pod ravnanjem prof. Joška Sliškovića. Inače, glazbena obitelj Slišković na najljepši način pokazuje to kako i glazba prelazi s koljena na koljeno. Naime, obitelj Slišković spada u one širokobriješke obitelji u kojima se glazbalo davnih dana, a iz te obitelji ponikao je prof. Ante Slišković – Škuce. Poznato je i to da je njegova supruga bliska rođakinja Olivera Dragojevića. Prof. Ante Slišković - Škuce otac je prof. Joška Sliškovića, čiji su sinovi već ozbiljni glazbenici.
Crkva Uznesenja Blažene Djevice Marije na nebo u Širokom Brijegu nedavno je dobila najveće orgulje u BiH, teške čak 33 tone, s više od pet tisuća svirala, kao trajni zvučni spomenik pobijenim hercegovačkim fratrima. Glazbena kultura u Širokom Brijegu nastala je dolaskom fratara u Široki Brijeg. Bila je jedno vrijeme zamukla, ali se ponovno vinula visoko. I u glazbi se pokazalo to da svi zasadi širokobrijeških franjevaca daju vrijedne plodove.
Otvori KEKS Pay
