Dubrovački bend “Didak Lazzarin” postaje sve popularniji među ljubiteljima popularne glazbe. Krajem prošle godine ovaj bend izdao je album prvijenac ''Duhovi i sjene'' u izdanju nezavisnog izdavača Zdenka Franjića i njegov label “Slušaj najglasnije”. Tročlani bend Didak Lazzarin čine osnivač i kantautor Igor Knezović, Alan Polzer na bubnjevima i Adem Gušić na basu. Klasična tročlana formacija, gitara-bubanj-bas, u trenutačnom sastavu oformila se 2015. godine. Sjećamo se njihova nastupa na West Herzegowina Festu 2015. Igor Knezović kaže:
- Samom albumom pristupilo se kao glazbeno-umjetničkom projektu uz više gostiju na aranžmanima pjesama. Spomenut ću primjerice Atillu Aksoja iz “Zostera” i Gabrijela Prusinu iz “Mostar Sevdah Reuniona”. U kućnoj produkciji na aranžmane je uvelike utjecala privatna kolekcija vinilnih ploča progresivnog rocka i jazza koje su članovi benda slušali u pauzama snimanja. U najnovijem video-uratku za pjesmu ''Duhovi i sjene'' sa istoimenog albuma u glavnoj ulozi pojavljuje Zdeslav Čotić koji je redovni član Kazališta Marina Držića, a Lucija Pećar i Barbara Horvat zaslužne za back vokale. Za vizualni identitet i video odgovoran je dubrovački fotograf Božo Radić.
Igor Knezović, Hercegovac s dubrovačkom adresom od 2003. godine, rođen je u Mostaru, podrijetlom je iz Privalja kod Širokog Brijega, gdje mu žive roditelji. Opću gimnaziju završio je na Širokom Brijegu, dijeleći učionicu s jednom vrlo nadarenom genercijom, a grafiku je diplomirao na širokobriješkoj Akademije likovnih umjetnosti.
- Zgrada akademije nalazi se preko puta caffe bara '”Start” (Kod Paje) pa se tako i moj umjetnički poziv razvukao na zvučni i vizualni. Glazbeni sessioni ''Kod Paje'' iznjedrili su i motive za prve demo bendove koje će negdje i nekad zapisati underground kroničari More igore, Mimosvit i ŠBBB. Sviralo se i po podrumima kućanstava, koja su iznajmljivana likovnjacima, od kojih su mnogi bili i glazbeno orijentirani. Sviralo se i po širokobriješkim kafićima, radile su se improvizacije nadarenih instrumentalista s epicentrom u Širokom, što je kasnije djelomično rezultiralo i osnivanjem WHF-a. Tako mi se nekako čini. Pamtim i nastupe zagrebačkih hip-hopera u širokobriješkom pubu “Mack” i nekoliko koncerata Matije Dedića, što sam promatrao sa unutarnje strane šanka za pivskim točionikom. Kupovali smo i ''originalne'' albume u mostarskoj “Nirvani”, snimali mikseva na audio-kasete za besciljne vožnje po hercegovačkim puteljcima. Pjesma ''Mjesečari'' nastala je ispirirana druženjima na Bakamuši, prostoru ispod širokobriješke crkve i samostana i prije samog osnivanja benda “Didak Lazzarin”, dodaje gazbenik i grafičar.
Pitali smo Igora kako je nastao naziv benda.
- Naziv benda neizravno nosi asocijaciju na lik i djelo fra Didaka Buntića, ali veza nije jednoznačna i doslovna, više je didaktička, kao što sam i riječ Lazzarin izvukao iz imena manje poznate dubrovačke bratovštine Lazarini dok sam istraživao nešto o prvoj karanteni na svijetu, a to su dubrovački Lazareti, pojasnio nam je.
Igor navrati kod svojih roditelja na Privalj, a redoviti je posjetitelj WHF-a. Voli se prisjećati širokobrijeških gimnazijskih dana pa kaže:
- Imao sam sreće biti dijelom te generacije širokobriješke gimnazije. Koliko je to bila nadarena generacija, vidi se i danas. Brojni su bivši gimnazijalci te generacije prisutni u glazbi, filmu i sportu, poznata su njihova imena, pa valjda i mene ta kreativnost nije mogla zaobići. Kolega iz razreda me i nagovorio jednog ljeta da upišem tečaj gitare kod Slavena Kvesića Brade. Razmišljajući o svemu tome, poželio sam opet pročitati onu jedinu zbriku pjesama Antuna Branka Šimića, koji je pohađao franjevačku klasičnu gimnaziju u toj zgradi nekih stotinu godina prije nas - kaže naš sugovornik.
Otvori KEKS Pay
