Uokviru projekta "Phoenix - Kultura za budućnost" u Brusa bezistanu u Sarajevu ovih dan su otvorene tri izložbe: "Baltanski jatagani", "Tradicionalne zanatske alatke" i "Jelovnici iz zbirke Stjepana Mezea". U izložbi kustosice Žanke Dodig "Jelovnici Stjepana Mezea" može se vidjeti kultura prehrane u tadašnjim hotelima u Sarajevu, a riječ je o kolekcionaru jelovnika starih kuhara i sakupljaču mnogih umjetničkih predmeta i slika Istvanu Mezeu. On je najveći dio svog dugog života (1874. - 1967.) proživio u Sarajevu, a rođen je u blizini Kečkemeta u Mađarskoj, odakle je krenuo u svijet, prvo u Budimpeštu, a zatim je obišao sve kontinente, što se vidi i iz njegove kolekcionarske zbirke koja je već duže vrijeme predmet istraživanja više kustosice Žanke Dodig-Karaman u Muzeju Sarajevo.
Bio je svjetski putnik
"Riječ je o 4000 jelovnika koje je ovaj strastveni kolekcionar sakupio tijekom svog života, a kako nije imao nasljednika, darovao ih je gradu u kojem je proveo posljednjih 47 godina", kaže Žanka. "Ne znamo mnogo o tom zanimljivom čovjeku, ali vjerojatno je bilo nečega u ovom gradu što ga je impresioniralo i zbog čega je odlučio ostati ovdje sve do svoje smrti", naglašava Žanka. Zna se da je završio ugostiteljsku školu u Budimpešti, jedno vrijeme radio kao konobar, a onda se otisnuo na svoja brojna putovanja s kojih je donosio jelovnike. Ideju o skupljanju jelovnika dao mu je jedan gost koji je, nakon što je ručao, ponio jelovnik iz restorana gdje je Meze radio. Svoj obilazak svijeta u potrazi za jelovnicima ovaj Mađar je započeo u Parizu, bio je u Kini, Rusiji, na oba američka kontinenta, a usput je učio i strane jezike za koje je imao poseban dar. Znajući za njegovu opsesiju jelovnicima, kasnije su mu prijatelji slali poneki primjerak ili su ga obavještavali o događajima koji će biti popraćeni "ićem i pićem".
Jelovnik s Brijuna iz 1960.
Istvan ili u prijevodu Stjepan Meze u svojoj kolekcionarskoj strasti znao je biti i vrlo domišljat. Naime, na ruskom dvoru obećao je brak jednoj dvorskoj dami samo kako bi došao do jelovnika s krunidbe ruskog cara, a taj jelovnik posjeduje danas sarajevski muzej u svojoj zbirci. Naravno, od braka nije bilo ništa, a i tko bi htio za muža svjetskog putnika koji umjesto parfema i svile kući donosi jelovnike iz kojih se vidi kako su se gostili neki daleki, nepoznati ljudi. Zbirka jelovnika ušla je u sarajevski muzej 1967. g. Tada je otkriveno da je Stjepan Meze sakupljao još ponešto. Bilo je tu i umjetničkih slika, oružja, fotografija, knjiga i dijelova namještaja, ali ipak se najvećom vrijednošću smatra ovih 4000 jelovnika sa svih strana svijeta i iz bivše Jugoslavije i BiH kao njezinog dijela, a većina primjeraka je zaštićena plastičnim folijama od daljnjeg propadanja. Jelovnici su najčešće na francuskom jeziku, što je i jezik ove struke.
Tako je i jelovnik iz Titove vile na Brijunima na kojem stoji datum 31. srpnja 1960. pisan na francuskom jeziku, a tog dana je na jelovniku bilo nekoliko zanimljivih jela: juha poslužena u šalicama, pečeno pile, salata, šparoge u vinaigrette umaku, omlet iznenađenja i voće. Kada su u pitanju jelovnici iz bh. kuhinje, jedan nosi datum 20. ožujka 1897. sa svečanosti u povodu otvaranja sarajevske Vijećnice. Pisan je ćirilicom i latinicom i na arapskom pismu. A na jelovniku su se našli čorba, pašteta, pastrva (riba s umakom) slatka pečenica, špargla s maslom, patka, salata i hošaf, sladoled, sir i mješovito voće.
