U proljeće 2007. godine u Zagrebu, u 102. godini života preminuo je veliki hrvatski pjesnik Dragutin Tadijanović. Njegov stoti rođendan proslavili smo u Mostaru, u okviru Međunarodne kulturne manifestacije "Mostarsko proljeće".
Na proslavi rođendana zateklo se veliko, raznoliko i veselo društvo. Slavljenik je nazdravljao, častio se hercegovačkim delicijama, čisto, lijepo i bez zastajkivanja recitirao svoju i njemu dragu poeziju. Postoje ljudi koji i na prijelazu u drugo stoljeće imaju očuvanu memoriju pa se s lakoćom sjećaju dragih i inih događaja. Tako u jednom času Tadija nazdravlja i poče pričati:
- U rujnu 1958. godine u Sarajevu se održavao Kongres književnika Jugoslavije. Bili smo smješteni u hotelu Europa. Prvi jesenski dani bili su ugodni. Jedne večeri u predvorju hotela sreo sam Ivu Andrića. Pozdravili smo se i pošli na večeru. Ivi sam predložio da nakon večere prošetamo Vilsonovim šetalištem i dogovorimo se o odlasku na Groblje sv. Josipa te posjetimo grob pjesnika Silvija Strahimira Kranjčevića. U jednom času, baš oko Vrbanja mosta, Ivo zastade, pogleda lijevo i desno, naprijed i natrag te mi nešto tiho reče.
Tadija zastade.
- Što Ivo reče - mi uglas.
- E, to vam ne mogu reći - nekako odrješito odgovori Tadija.
U subotu, 9. rujna, u ljubuškom restoranu Bagin most legendarni sarajevski odvjetnik i pjesnik prava, jedno vrijeme predsjednik Vrhovnog suda i Suda BiH Martin Raguz proslavio je ulazak u svoj devedeseti rođendan. Kao i uvijek, besprijekorno odjeven i razdragan, raširenih ruku i otvorenog srca, slavljenik nas je dočekao na ulazu u restoran. Priča za pričom, šala za šalom, vic za vicem, malo o Muji, malo o Sulji, malo o Bosancima, još više o Hercegovcima, vrijeme je odmicalo.
Kao da nije postojalo.
Slavljeničko veselje odvelo nas je do sutona, kada se sunce iza obronaka Biokova pozdravlja s Hercegovinom. E, što bi sve, kao odvjetnik iz vremena samoupravnog socijalizma, kao predsjednik Vrhovnog suda iz godina ratnog nacionalizma, kao predsjednik Suda BiH iz vremena poslijeratne daytonske suhozidine i sada kao aktivni odvjetnik mogao ispričati Martin Raguz.
Znam da o tome ne želi govoriti.
Znam i to da u njemu sve dozrijeva.
Kada se otvore stranice jedne blistave karijere, imat će se što čitati.
I danas, u 90. godini života ugodno ga je sresti u predvorju sarajevskih sudova i još ugodnije slušati s koliko žara zastupa te brani one koji su mu iskazali svoje povjerenje, a imali su i kome. Vjerujem da će Martin Raguz, kao i pjesnik Dragutin Tadijanović, biti jednako radostan i na proslavi svoga stotog rođendana.
