Iako je u proteklih godinu dana zračni promet zabilježio najveći pad u povijesti, investicije u infrastrukturu i nove avione te najave novih linija na rekordnoj su razini. Hrvatska, a i cijela regija, u proteklih nekoliko godina bilježili su dvoznamenkaste brojke rasta, a bilo smo svjedoci da je i Zagreb napokon dobio suvremenu zračnu luku, kakva i dolikuje glavnom gradu.
Istodobno su obnovljeni i prošireni kapaciteti zračnih luka u Dubrovniku i Splitu te je isto najavljeno i za Zadar.
Ove godine je i najveći zrakoplovni operater u Europi, niskobudžetni Ryanair, odlučio otvoriti svoju bazu u Zagrebu, a ukupno iz naše zemlje najavljuje 60-ak linija prema europskim destinacijama, što će svakako dovesti do daljnjeg rasta prometa. Iako nisu turističke meke poput Hrvatske, i susjedne zemlje na Zapadnom Balkanu također bilježe velik rast broja putnika, a što se uglavnom temelji na brojnom iseljeništvu koje često dolazi kući. Procjene su da je u proteklih 30 godina Srbiju napustilo oko milijun ljudi, a Bosnu i Hercegovinu te Kosovo po 500.000 stanovnika koji su i dalje vezani uz matične zemlje. Velik je to potencijal za rast zračnog prijevoza.
Sve zemlje bivše Jugoslavije imaju relativno brojnu zrakoplovnu infrastrukturu koja se uglavnom temeljila na masovnoj militarizaciji društva i države u razdoblju JNA, koja je raspolagala s 15-ak operativnih zračnih baza isključivo vojne ili mješovite vojno-civilne namjene. Danas gotovo više i nema vojnih aerodroma – iznimke su Batajnica u Srbiji te Cerklje u Sloveniji. Zagrebački Pleso je zračna luka dvojne namjene, ali je očito da će s rastom broja putnika, te planiranom nabavkom novih borbenih zrakoplova, vojska ipak trebati potražiti neku drugu specijaliziranu zračnu luku, a svojedobno se govorilo o Požeškoj kotlini.
Svaka zemlja regije ima nekih svojih specifičnosti – Hrvatska ima veliki broj međunarodnih zračnih luka zbog turističke orijentacije, dok je u Srbiji fokus na zračnoj luci u Beogradu, a sve ostale se zapravo umjetno održavaju na životu. Bosna i Hercegovina je sada u središtu pozornosti javnosti zbog planova sa zračnim prometom. Osim glavne zračne luke u Sarajevu, ta podijeljena zemlja ima međunarodne zračne luke u Tuzli, Banjoj Luci te u Mostaru, koje su uglavnom orijentirane na niskobudžetne operatere, ili u slučaju Mostara, na vjerski turizam. Ono što je zagolicalo stručnu javnost u regiji najava je da će se izgraditi zračne luke u Bihaću i Trebinju. Niti jedan stručnjak za civilno zrakoplovstvo ne vidi nikakvu ekonomsku logiku za ova dva projekta. Bihać trenutačno ima manju sportsko-poslovnu zračnu luku, no planira se izgraditi veliki međunarodni aerodrom. Slučaj Trebinja intrigantniji je. Riječ je o gradiću od 30-ak tisuća stanovnika u istočnoj Hercegovini, u neposrednoj blizini Dubrovnika, i regiji s vrlo skromnim gospodarskim, i nešto većim turističkim kapacitetima. Usto, u krugu od 60-ak kilometara su četiri međunarodna aerodroma – Dubrovnik, Tivat, Mostar i Podgorica. Trebinjski bi aerodrom, planira se, trebao biti veličine i opremljenosti kakvu imaju Beograd, Zagreb, Ljubljana i Dubrovnik, čak i više od toga po pitanju prijema najvećih zrakoplova. Kome treba taj aerodrom čija bi procijenjena cijena izgradnje i opremanja bila 200-250 milijuna eura? Investitor u taj projekt je vlada Republike Srbije. Trebinje se nalazi na prostoru entiteta Republika Srpska, a u složenim odnosima u BiH entiteti su zapravo države u državi. Kada bi se takav aerodrom, i u opsegu kako se planira, zbilja i izgradio, vrlo je izvjesno da on ne bi imao civilnu nego prije svega vojnu namjenu. Vrlo je zamislivo da bi u nekom trenutku bilo objavljeno da su investitori, srpski entitet u BiH te država Srbija, shvatili da aerodrom nema ekonomske logike te da su studije bile pogrešne i da se odustaje od njegove primarne civilne primjene, ali kako bi se opravdala visoka ulaganja u njega bit će prenamijenjen, ili barem dopunjen, vojnom komponentom. BiH je upitno funkcionalna zemlja po svim kriterijima te nije nezamislivo da Republika Srpska u Trebinju bazira svoju eskadrilu lovaca i jurišnika koje će im možda donirati Srbija ili čak Rusija. Naravno, ni Republika Srpska niti Srbija nemaju velike transportne vojne, a uglavnom niti civilne zrakoplove te strateške bombardere, ali ih zato ima Rusija.
Već postoji presedan da je Srbija na svom primarno vojnom aerodromu u Nišu otvorila Srpsko-ruski humanitarni centar koji ima dosta osobina strane vojne baze te nije nezamislivo da je to ili nešto slično plan i s Trebinjem. Ne treba niti spominjati koliko bi takva baza, uz hrvatsku granicu i 20-ak kilometara od mora, imala stratešku važnost u NATO okruženju te bila destabilizirajući čimbenik i za Bosnu i Hercegovinu i za širu regiju.
