Božo Petrov školovao se i radio u dijaspori. Metkovićanin je u Mostaru završio Medicinski fakultet, a zatim je kao psihijatar radio u mostarskoj bolnici. Liječnik Drago Prgomet rođen je kod Dervente, a danas je zaposlen u dijaspori (Zagrebu) u Kliničkom bolničkom centru. Profesor Ivan Lovrinović je rođen u Travniku. I on je morao tražiti posao u iseljeništvu. U Zagrebu je doktorirao, a danas i predaje na Ekonomskom fakultetu u glavnom gradu Hrvatske. Njih trojica ne predstavljaju Hercegovinu, središnju Bosnu i Posavinu u Saboru, već MOST, neovisnu listu koja je po svim izbornim jedinicama u Hrvatskoj osvojila 19 mandata. Kao takvi odlučivat će u "produžecima" utakmice za stvarnog izbornog pobjednika u Hrvatskoj. Ona druga dijaspora, koja ne plaća poreze u RH, ima tri fiksna zastupnika, presudila je neizvjesnoj utakmici relativnog pobjednika. I zbog toga je navukla bijes mnogih izvan Domoljubne koalicije.

Očekivano, dijaspora je svoja tri mandata povjerila HDZ-ovoj listi. Od 28.500 onih koji su iskoristili biračko pravo, za njih je glasovalo 86 posto. Prvi s liste Božo Ljubić osvojio je 12 posto, a drugi Ivan Šuker osam posto preferencijskih glasova. Međutim, ovoga puta ipak nije bilo jednoumlja. Koristeći ovu novu mogućnost na parlamentarnim izborima, osmom s HDZ-ove liste Željku Glasnoviću birači su dali najviše glasova. Njih čak 30 posto glasovalo je za generala Hrvatske vojske i HVO-a. Time su poslali jasnu poruku kako su umorni od ovakvih političara i kako su još uvijek heroji rata njihovi heroji mira. Bandićeva lista je druga snaga u dijaspori sa svega nešto više od četiri posto, a MOST je kao i u RH treći s manje od četiri posto.

Bez obzira što tri mandata iz dijaspore neće u konačnici ništa odlučivati u RH, to je izazvalo negodovanje onih koji se tradicionalno protive pravu Hrvata izvan domovine da glasuju na izborima. Dijaspora, pak, misli suprotno. Izvlači svoje argumente. Kao što su oni da izvan RH živi više od dva, neki tvrde čak i četiri, milijuna onih koji imaju hrvatske korijene. U BiH ima čak 260 tisuća državljana hrvatsku domovnicu. Kada se promatra u tom kontekstu i tim brojevima, onda se može ustvrditi kako je dijaspora tek simbolično zastupljena u Saboru. Usporedimo li njihova prava s pravima nacionalnih manjina, onda će dojam o marginalizaciji dijaspore biti još izraženiji. Mađara u RH ima 14 tisuća, a Talijana 17 tisuća. Oni su izabrali po jednog zastupnika. Česi i Slovaci zajedno imaju oko 15 tisuća i birali su zajedničkog zastupnika. Pripadnici austrijske, bugarske, njemačke, poljske, romske, rumunjske, rusinske, ruske, turske, ukrajinske, vlaške i židovske nacionalne manjine, kojih je zajedno 27 tisuća, dali su jednog zastupnika. Jednog zastupnika izabrali su i pripadnici albanske, bošnjačke, crnogorske, makedonske i slovenske nacionalne manjine kojih ima ukupno 68 tisuća. Srbi kao najbrojnija nacionalna manjina u RH (187 tisuća) imaju tri zastupnika.

Kada bi se gledalo kroz prizmu proporcionalne zastupljenosti, ni manjine poput dijaspore nisu pravedno zastupljene. Primjedbe imaju i građani RH na raspodjelu sadašnjih 10 izbornih jedinica. Signali su ovo za sveobuhvatnu analizu o reformi izbornih pravila kojima bi se na pravedniji način uredilo biračko pravo. Osobito dijaspore. Raspravu bi o tome trebali inicirati i Hrvati iz BiH. Vrijeme je za ozbiljnu analizu koja bi utvrdila što se dobiva, a što gubi glasovanjem. Sadašnje stanje je nepodnošljivo i nikome ne koristi. Apsurdno je da ljude koji su bili spremni ginuti za svoju domovinu danas ta ista RH stigmatizira zbog iskorištavanja prava od kojih ionako nemaju (previše) koristi.

Gotovo svaki izbori ruše most između iseljene i domovinske Hrvatske. Koji se nakon njih teško spajaju nekim novim mostom. Zato Hrvati iz BiH trebaju ponuditi novi model suradnje s RH. On mora biti, prije svega, temeljit na vezivanju za hrvatsku državu i njene institucije, a ne za pojedine stranke. Istodobno, ako RH bude iseljeništvo gledala kao prednost, a ne teret, znat će pronaći pravi model njihove zastupljenosti. Umjesto da je praznik demokracije slavilo sedam milijuna Hrvata u domovini i svijetu, ovako su se zbog njega dodatno podijelili. I nitko nije pobjednik!

Prije 20 godina obećali su uvesti euro, ali nikada to nisu učinili: “Vlastita valuta pomogla nam je u izbjegavanju recesije”