Evanđelisti sinoptici opisuju jedan Isusov prolazak kroz polje. Evanđelist Matej izvješćuje o tome u dvanaestom poglavlju. Bijaše subota. S Njim su bili i njegovi učenici. Žito je bilo gotovo zrelo, ali nije bilo još požnjeveno. Učenici su ogladnjeli. Prolazeći među usjevima trgali su klasje. Očistili su ga i jeli. Farizeji uvijek dobro motre što Isus i njegovi učenici rade. Primijetili su i ovaj njihov prolazak kroz polje i trganje klasja subotom. Odmah su im prigovorili zašto to rade subotom. Subota je sveti dan: “Držite, dakle subotu, jer je ona za vas sveta.” (Izl 31,14) Subotnji počinak bio je obvezan. Između ostalog, bilo je zabranjeno subotom “ložiti vatru” (Izl 35,3), “kupiti drva” (Br 15,32), “pripremati hranu” ( Izl 16,23)…
Isus im odgovara s dva pitanja. Prvo pitanje: “Zar niste čitali što učini David kad sa svojim pratiteljima ogladnje, kako uđe u kuću Božju i kako pojedoše prinesene kruhove, koje nije bilo dopušteno pojesti ni njemu ni njegovim pratiteljima, nego samo svećenicima?” (Mt 12,3-4) U Drugoj knjizi Samuelovoj zapisano je kako je u Nobu svećenik Ahimelek dao Davidu za njegove vojnike svete kruhove, jer nije bilo običnog kruha. (1 Sam 21, 2-7) Drugo pitanje: “Ili, zar niste čitali u Zakonu da subotnim danom svećenici u hramu krše subotu, pa su ipak bez krivnje?” (Mt 12,5) Isus predstavlja sebe okupljenima. Oni su poštivali hram kao mjesto Božje nazočnosti. Za Isusa je hram “kuća njegova Oca”. (Lk 2,49) Isus se predstavlja kako je više od hrama. Upućuje ih na veću razinu razumijevanja vjere. Vjera nije samo religiozni čin kojim se prinosi žrtva. Želi da shvate riječi: “Više volim milosrđe nego žrtvu.” (Mt 12, 7). Zatim, Isus se predstavlja kao Sin Čovječji koji je gospodar subote. (Mt 12,8) Izraz Sin Čovječji imamo u evanđeljima sedamdeset puta.
