Ovih dana jecaj zvona odzvanja u Posušju, u Bosni i Hercegovini, Europi, u cijelom svijetu. Kako ne bi jecala i zvona i ljudi kada nas je samo u jednoj noći napustila tolika mladost? Na nebo se preselilo osam mladih ljudi čiji je život tek trebao početi. Nema te osobe kojoj ovih dana suza nije potekla, kojoj se grlo nije steglo. Događaj koji se velikom brzinom raširio svemirom i na kratko vrijeme ujedinio cijeli svijet u tuzi i žalosti. I oni koji vode države i običan čovjek sjedinili su se u tuzi i potpori onima koji su izgubili sve što imaju - svoju djecu. Neka suze teku! Ne treba ih ni žaliti ni susprezati. Ta, napustio nas je cvijet mladosti! O, Bože, zašto baš mladost? Zar nas ni onako nije sve manje i manje? Napustio nas je cijeli jedan razred mladih u vremenima kada vapimo za svakim mladim životom.
Vi, anđeli svojih roditelja, svoga naroda i mjesta, napustili ste ovaj zemaljski život iako ste iza sebe ostavili veliku tugu, za trenutak ste skrenuli pozornost svih ljudi na ovim prostorima i za jedno vrijeme, nadam se ne tako kratko, ujedinili sve narode i političare da se sjete kako je život tako kratak i prolazan i da se ne isplati trošiti energiju na besmislice. Nitko ovih dana ne govori o teškom životu, o pravima naroda i vjera, o pogreškama, o plaćama, mirovinama; pozornost svih skrenuli ste na sebe ukazujući kako život zna biti okrutan, a vrijeme smrti nije definirano ni godinama, ni životnim statusom, a ni zdravstvenim stanjem.
Vi ste skrenuli pozornost i svim svojim vršnjacima kako nas u životu vrebaju razne opasnosti i samo čekaju malu pogrešku koja često postaje tako kobna. Vaš život nije prošao nezapažen. Napustili ste nas prerano, ostavili ste uplakane i neutješne roditelje, rodbinu, pa i mnoštvo svijeta, ali ste tijekom dvadesetak godina svoga prekratkog života na ovom svijetu donijeli toliko radosti svojim roditeljima i prijateljima. Ako je moguće, neka to bude utjeha vašim najbližima. Neka vam je pokoj vječni!•
