U Bibliji imamo seriju mudrosnih knjiga. Obično kažemo da ih ima sedam: Job, Mudre izreke, Propovjednik, Knjiga Sirahova, Knjiga mudrosti, Psalmi i Pjesma nad pjesmama. Neki bibličari smatraju da u mudrosne knjige ne spadaju Psalmi i Pjesma nad pjesmama. Mudrosne knjige počinju Knjigom o Jobu. Iako je Knjiga o Jobu teška za razumijevanje, svrstava se među najznačajnije knjige svjetske književnosti. Obrađuje problem pravednika koji trpi.
Pisac na samom početku predstavlja Joba. Živio je u zemlji Usu, a bio je neporočan, pravedan, bojao se Boga i klonio se zla. Imao je desetero djece. Bio je imućan. Imao je brojnu stoku. Članovi obitelji redovito su se okupljali na obiteljskim slavljima. Job se redovito molio za svoju djecu. Bilo ga je strah da ne griješe.
Nakon što je predstavljen Job, knjiga govori o događanju pred Gospodinom. Pred Gospodinom bio je i Satan. Gospodin započinje s njima dijalog. Pita ga o Jobu. Gospodin smatra da na zemlji nema osobe koja je dobra kao Job. Satan smatra kako Job ima veliki razlog zašto se boji Gospodina. Gospodin ga prati svojim blagoslovom i obdario ga je brojnom djecom i imanjem. Satan reče Gospodinu da kad dirne u Joba i njegovo imanje, vidjet će kako će se Job izmijeniti. Počet će proklinjati samog Gospodina. Gospodin je uvjeren kako je Job stamen. Dopušta Satanu da iskuša Joba, ali ne smije ga ubiti. Satan nanosi veliko zlo Jobu. Prvo mu je uništio sve imanje. Zatim su mu izginula djeca. Kad je Job čuo za zlo što mu se događa, reče: "Gol iziđoh iz krila majčina, gol ću se onamo i vratiti. Gospodin dao, Gospodin oduzeo. Blagoslovljeno ime Gospodinovo!" (Job 1, 21). Satan smatra da je Job sebičan i kako ostaje stamen jer nije ugrožen njegov život. Satan čini sve da Job oboli od zlih prišta. Uključuje se u razgovor Jobova žena. Prigovara Jobu. Traži da prokune Boga i umre. Job joj reče kako je njezin govor brbljanje.
Tri Jobova prijatelja – Elifaz iz Temana, Bildad iz Šuaha, Sofar iz Naamana - dođu obići ga. Htjeli su ga utješiti u njegovoj velikoj boli. Prilazeći Jobovoj kući, kad su ga ugledali, nisu ga mogli prepoznati: "Tada udariše u plač, svaki razdrije svoju haljinu i prosu prah po glavi" (Job 2, 12). •
