Danas je Međunarodni dan žena, a prije tjedan dana u dijelu države slavljen je Dan neovisnosti BiH. S praznicima i blagdanima u BiH prava je zbrka, dok jedni slave jedno, drugi slave nešto drugo ili treće. I golubovi na Baš-čaršiji znaju da su bh. Hrvati 1. ožujka 1992. godine na referendumu o neovisnosti BiH bili onaj jezičac na vagi, koji je spasio BiH od Miloševićeve Jugoslavije. Zdenko Ćosić, dopredsjednik HDZ-a BiH i predsjednik Vlade ZHŽ-a, reče: “Možemo slobodno reći, Hrvati su spasili BiH od Jugoslavije i Miloševića, a danas Hrvate treba spašavati od te iste Bosne i Hercegovine!”. No, bh. Hrvati su svojom vojnom silom dali golemi doprinos obrane i BiH i RH od agresije. To dobro znaju i oni koji to ne priznaju.
Osim Međunarodnog dana žena, Švicarke ove godine slave i 50. obljetnicu prava glasa! Švicarska je prosperitetna državu u kojoj tri nacionalne zajednice žive u slozi u 20 kantona i šest polukantona. No, nitko nije savršen, Švicarska je tek 1971. godine dopustila ženama pravo glasa! Najgrlatiji zagovornici “građanske” BiH i njihovi još bučniji medijski telali ne mogu se načuditi tome da ti Švicarci u srcu Europe imaju tolike kantone. Njima su u BiH i dva previše, a pogotovo tri. Nisu ni za četiri federalne jedinice. Još se više čude tome da su žene u toj Švicarskoj dobile pravo glasa tek 1971. godine, a oni sami nastoje i muškarcima, ne samo ženama, hrvatske nacionalnosti u BiH oduzeti pravo izbora svojih legitimnih predstavnika u tijela vlasti. Bošnjački unitaristi prerušeni u građansko ruho uporno “pojašnjavaju” bh. i svjetskoj javnosti da je za Hrvate u BiH najbolje da im Bošnjaci biraju političke predstavnike, da se model “komšićizacije” spusti na niže razine. Po njima, načelo “jedan čovjek - jedan glas” treba provesti na području čitave Federacije, osim u Mostaru jer su tu Hrvati većina. No, i za većinski hrvatske sredine imaju “rješenje” - fiktivne prijave boravišta Bošnjaka u sredinama u kojima Hrvati nisu baš u nekoj prevelikoj većini. Svjedoci smo i slučajeva fiktivnih izjašnjavanja o nacionalnoj pripadnosti. Bošnjački unitaristi smišljaju nove marifetluke kojima nastoje konstitutivne Hrvate pretvoriti u folklorno društvo iako je konstitutivnost triju naroda natkrovljujuće načelo Daytonskog sporazuma i Ustava BiH. “Promišljanja” o toj temi pojedinih političkih i intelektualnih autoriteta u Sarajevu podsjećaju na Fatin odgovor kad su je pitali koliko mačaka ima:
- Imam tri mačke, dvije su različite, a jedna je ista!
S tamne strane Mjeseca vidi se da su bh. Hrvati zaglavni kamen bh. ćemera. Pa se zdrav razum pita tko to i zašto nastoji razbiti taj kamen bez kojega bi se BiH urušila do jada i čemera. Kako ih spriječiti? Prošlog četvrtka su se sastali Dragan Čović, Bakir Izetbegović i Milorad Dodik s veleposlanicima SAD-a i EU-a Ericom Nelsonom i Johannom Sattlerom. Ovaj sastanak bio je nastavak procesa meditacije, koji treba voditi relaksaciji političkih odnosa u BiH. Valja ubrzati rad triju radnih skupina oko reforme Izbornoga zakona i ispunjavanja uvjeta za dobivanje kandidacijskoga statusa BiH u EU. Prijedlog HDZ-a BiH i HNS-a omogućuje kandidaturu i izbor i pripadnicima iz reda ostalih, uz prihvaćanje svih rješenja koja jamče legitimni izbor hrvatskih predstavnika u vlasti.
Ako je previše toga u BiH mijenjano na štetu bh. Hrvata, red bi bio da se konačno jednom nešto promijeni u korist hrvatskog naroda u BiH. No, zagriženi zagovornici unitarne BiH, s prevlašću Bošnjaka, i dalje udaraju tokmacima u zaglavni kamen BiH. Poprijeko gledaju na Nelsona i Sattlera zato što uopće razgovaraju s političarima koji imaju legitimnu potporu svojih sunarodnjaka. Divani “građanskih” struktura sliče razgovoru (ne)ugodnom između Hase i Muje kojeg je napustila Fata i vratila se materi. Haso ga počne tješiti:
- Ne brini, Mujo, postoji izreka: “Kad se jedna vrata zatvore, druga se otvore”.
- Znam, znam, imao sam ja “stojadina” – reče Mujo, bivši vlasnik rasklimane “zastave 101”. Koja je palila samo na guranje!
