Prošlo je više od godinu dana od početka ruske agresije na teritorij Ukrajine, a kraj se ne nazire. Od zastrašujuće buke projektila na ukrajinskoj bojišnici te medijske halabuke ne čujemo gotovo ništa o ratu u Kongu. No, politička zbilja u Azerbajdžanu na rubu je ratnog sukoba. Rusija svojim projektilima na Ukrajinu prijeti i drugim susjedima koji ne žele biti "kooperativni" s Kremljom. Putinov režim invaziju na Ukrajinu zamislio je kao Blitzkrieg, a kako stvari stoje, moguće je da bi se mogao voditi dugi iscrpljujući rat. Iz Kremlja poručuju demokratskom svijetu da je trenutačno nemoguće govoriti o nekakvom miru s Ukrajinom te da je postizanje planiranih osvajačkih ciljeva apsolutni prioritet Rusije, a da je to moguće samo vojnim putem. Pritom valja uzeti u obzir doktrinu Putinove politike po kojoj su Rusi i Ukrajinci jedan narod te da je nužna denacifikacija Ukrajine. Ta doktrina ima dva korijena – ruski carizam i ruska dominacija u SSSR-u, čiji kadrovi imaju dominantan položaj u Ruskoj Federaciji. Nije nikakva tajna da u Moskvi žele novo rusko carstvo u granicama starog Sovjetskog Saveza, što je probudilo uspavani NATO. Dok Kina iz svega toga profitira. Novi Put svile razmilio se na sve četiri strane svijeta, kineskog predsjednika Xija Jinpinga mnogi smatraju najmoćnijim čovjekom na svijetu. No, SAD ne želi izgubiti svoj status šerifa svijeta, nastoji zadržati status iz poslovice: "Cijeli svijet je kabanica, a Amerika kukuljica!". Bijeloj kući nimalo se ne sviđaju poruke iz Kine o tome kako je konflikt sa SAD-om neminovan ako ne promijeni svoju politiku. Američki imperij uzvraća udarac, javno ističući to kako je nužno suzbiti gospodarski rast Kine. A obaranje američke letjelice iznad Crnog mora podsjeća nas na konfrontaciju SAD-a i SSSR-a 1962. godine (Kubanska raketna kriza).
Čitav svijet povezan je s mnoštvom nevidljivih niti, pa su tako ruski projektili na Ukrajinu doveli do energetske krize tisućama kilometara dalje, a posljedično i do velike inflacije. Živimo u vremenu u kojem je povijest doživjela nevjerojatnu akceleraciju pa je teško prognozirati što bi se moglo dogoditi koliko sutra. Pojedini analitičari skloni su tvrdnji da bi se mnogo toga moglo promijeniti nakon izbora u SAD-u 2024. godine.
No, je li Rusija toliko bogata da vodi dugotrajni skupi rat, pitanje je SAD. I EU-a, kojem je Ukrajina susjed i kandidat za članstvo. Za rusku ekonomsku i vojnu moć vrijedi stara hercegovačka poslovica: "Ne ide se s izidenim (pojedenim) u mlinicu!" Kako bi se sve ovo moglo odraziti na brdoviti Balkan? Poznato je to da balkansko bure baruta ima kratke fitilje i da vrije u bosanskom loncu. Mnogi u Srbiji ne žele ni čuti o samostalnosti Kosova, u Crnoj Gori sve gori pred predsjedničke izbore u nedjelju koji će nam reći je li ova država bliže EU ili Srbiji, a u BiH svako malo netko zaprijeti – ratom. Tako je reis Kavazović nepodnošljivo lako govorio o – oružju!
U svijetu traje utrka teških riječi. Sve politike koje ljube morone, agresiji na susjedne države su sklone! Moron je pojam koji označava glupana, budalu, kretena… Kako se razuman dio čovječanstva može boriti protiv onih koji agresijom, spaljenom zemljom i golemim žrtvama nastoje pokoriti druge koji su svoji na svome? Jedan od načina je i satira protiv onih koji satiru drugoga. Tako će se riječka rock-skupina Let 3 pokušati pjesmom "Mama ŠČ!" ščepati visokog plasmana na ovogodišnjem Eurosongu. Let 3 računa da će se satiričnim glazbenim performansom protiv agresije Putinova režima svidjeti žirijima kao što su se svidjeli publici diljem svijeta, o čemu svjedoče pregledi na YouTubeu. Mnogo se govori i piše o naslovu pjesme koja sadrži dva velika slova ŠČ. Hrvatski jezik ima tri dvoslova (dž, lj i nj), a u ruskom jeziku postoji jedno slovo (kao š na ćirilici s kvačicom u obliku zareza dodanom na dnu tog slova) koje se izgovara kao ŠČ. Tako se ruska juha od kupusa i luka piše s dva znaka, a izgovara se kao šči. Nakon pobjede Leta 3 na Dori s pjesmom "Mama ŠČ!", na jednoj ploči pri ulazu u Čitluk dodano je slovo Š ispred naziva grada.
Hercegovci su sa slovima ŠČ davno imali vic. Jedan je Hercegovac pitao djevojku odakle je, a ona mu uzvratila:
- Hajde pogodi, prvo slovo je "I".
Ero je nastojao pogoditi, a ona mu pomogne:
- Drugo slovo je "Š".
Sad je bilo još teže pa mu djevojka objasni:
- Iščapljine!
Ubrzo se i u istočnoj Hercegovini pojavio vic sa slovima:
- S kime ide prvašić u školu, a počinje sa slovom "Ž"?
- Žđedom! – glasi odgovor.
