Državni tajnik Vatikana kardinal Pietro Parolin četvrti put je u Hrvatskoj. Ovaj će njegov posjet ostati zacijelo zapamćen po pozdravnom govoru hrvatskim biskupima u kojemu je citirao božićni govor pape Franje Rimskoj kuriji od 23. prosinca 2021., u kojemu je Papa govori o poniznosti i oholosti, duhovnoj svjetovnosti i klerikalizmu. Obraćajući se kurijalnim kardinalima i poglavarima, papa Franjo koristio je biblijsku sliku Naamana Sirca, rekavši kako on nije razumio temeljnu životnu istinu da se “ne može se provesti život skrivajući se iza oklopa, uloge, društvenog priznanja: na kraju, to šteti”. ”Dođe vrijeme, u svačijem postojanju, kada se ne želi više živjeti iza pokrivača slave ovoga svijeta, nego u punini iskrenog života, bez potrebe za oklopom i maskama”, rekao je Papa, pozvavši se na uspješnog vojskovođu Naamana, iza čijega se oklopa skrivala guba. I koje se mogao riješiti samo tako da svuče svoj oklop i okupa se u vodama Jordana kako bi se očistio. ”Lekcija je ovo velika!”, veli Papa, “kroz poniznost u razotkrivanju svoje ljudskosti, prema riječi Gospodnjoj, Naaman dobiva ozdravljenje” i dodaje kako “svatko od nas mora imati hrabrosti skinuti oklop, izaći iz odjeće svoje uloge, društvenog priznanja, sjaja slave ovoga svijeta i postići svoju vlastitu poniznost”, jer “nakon što svučemo odjeću, svoje prerogative, uloge, titule, svi smo gubavci, svi mi, potrebiti liječenja”. Liječenje se pak, veli Papa, ne može naći bez poniznosti. No poniznost se ne može tražiti u sigurnostima. “Sigurnosti su najperverzniji plod duhovne svjetovnosti koja otkriva nedostatak vjere, nade i dobročinstva, te postaju nesposobnost za razabiranje istine stvari. Da je Naaman samo nastavio skupljati medalje kako bi ih okačio na svoj oklop, na kraju bi ga prožderala guba: naoko živ, da, ali zatvoren i izoliran u svojoj bolesti. On hrabro traži ono što ga može spasiti, a ne ono što ga odmah uveseli”, veli Papa, dodajući kako svi znamo da je suprotnost poniznosti oholost. Papa je spomenuo i “napast duhovne svjetovnosti”, koju je, kako veli, “za razliku od svih drugih iskušenja teško razotkriti, jer je pokrivena svime što nas inače umiruje: našom ulogom, liturgijom, naukom, religioznošću”. Ovaj dio kardinal Parolin citirao je hrvatskim biskupima: “No, kako sjećanje ne bi postalo zatvor prošlosti, potreban nam je još jedan glagol: generirati - stvarati. Skroman čovjek – ponizni muškarac, ponizna žena – brine i o budućnosti, a ne samo o prošlosti, jer zna gledati naprijed, zna gledati u grančice, sa sjećanjem punim zahvalnosti. Ponizan generira, stvara, poziva i gura prema nepoznatom. Dok ohol ponavlja, rigidan je – rigidnost je perverzija, to je aktualna izopačenost – i zatvara se u svom ponavljanju, osjeća se sigurnim u ono što zna i boji se novog jer ga ne može kontrolirati, osjeća se destabiliziranim zbog toga… jer je izgubio pamćenje. Ponizan prihvaća da bude propitivan, otvoren je novostima i čini to jer se osjeća jakim u onome što mu prethodi, u svojim korijenima, u svojoj pripadnosti. Njegovu sadašnjost nastanjuje prošlost koja mu s nadom otvara budućnost. Za razliku od oholog, on zna da ni njegove zasluge ni njegove “dobre navike” nisu načelo i temelj njegova postojanja, stoga je sposoban vjerovati, oholica ne”. Papa je spomenuo i “klerikalizam koji se kao napast – perverzna – svakodnevno uvlači među nas, navodi nas da uvijek mislimo na Boga koji govori samo jednima, dok drugi moraju samo slušati i provoditi”. Te dodao da Kurija “nije samo logističko i birokratsko oruđe za potrebe univerzalne Crkve, nego je prvo tijelo pozvano svjedočiti te upravo iz tog razloga dobiva sve veći autoritet i djelotvornost kada iz prve ruke preuzima izazove sinodalnog obraćenja na koje je i ona pozvana. Organizacija koju moramo implementirati nije korporativna, nego evanđeoska”. Nadodavši kako se on i članovi Kurije prvo moraju obvezati na “obraćenje na trijeznost”. ”Ako Evanđelje najavljuje pravdu, mi prvi moramo pokušati živjeti transparentno, bez favoriziranja i konzorcija. Ako Crkva ide putem sinodalnosti, moramo se prvi obratiti na drugačiji stil rada, suradnje, zajedništva. A to je moguće samo putem poniznosti. Bez poniznosti to nećemo moći”, rekao je Papa rimskim kurijalcima, a dio njegova govora citirao je jučer kardinal Parolin u Zagrebu hrvatskim biskupima. Zašto baš taj Papin govor, a ne neki drugi? Neka to zasad ostane otvoreno pitanje. Ono što znamo je da je povod njegova četvrtog dolaska 30. obljetnica hrvatske državnosti i 25. obljetnica “vatikanskih ugovora”. Što u očima Vatikana možda izgleda kao oklop nekog Naamana Sirca. 

 

Porezna uprava građanima poslala važnu obavijest