U posljednje vrijeme mnogi su utrkuju u tome tko će rigidnijim izrazima nazvati Hrvate Hercegovine, ali i čitave BiH, posebno one koji su bili na dvama koncertima Marka Perkovića Thompsona u Širokom Brijegu. Pa taj zapadnohercegovački grad neki nepodnošljivo lako nazovu "ustaškim leglom". A to "ustaško leglo" brojne je poznate osobe lijeve političke orijentacije - izleglo! Primjerice, Marko Zovko, rođeni Širokobriježanin, na prvom kongresu SKOJ-a 1920. godine bio je zadužen za područje Hrvatske. Ivan Goran Kovačić rođenog Širokobriježanina Ivana Soptu (Softu), pisca socijalnih romana između dva rata, nazvao je – hrvatski Gorki. No, to mu nije pomoglo da izbjegne smrt na Križnom putu. Oni koji nepodnošljivo lako stigmatiziraju Široki Brijeg i dijelove Hercegovine u kojima pretežito žive Hrvati uopće nisu ni svjesni da istodobno vrijeđaju brojne osobe na lijevom političkom spektru i njihove obitelji. Znaju li da je najbliži suradnik Ivice Račana bio Josip Leko, koji je odrastao u Širokom Brijegu, gdje je završio gimnaziju? Kvazidame i nakazna gospoda nemaju pojma da su u Širokom Brijegu i zapadnoj Hercegovini (kao i u svim sredinama bivše države) rođeni i neki partizani sa statusom narodnog heroja, generali JNA, visoki dužnosnici Saveza komunista i Udbe... Pa Branko Mikulić podrijetlom je iz Širokog Brijega, Ante Marković rođen je u Konjicu...
Objektivni povjesničari složit će se oko toga da Široki Brijeg nije nekakvo "ustaško leglo", nego mjesto najgnusnijeg komunističkog zločina. U ratnom skloništu boljševici u partizanskim odorama 7. veljače 1945. spalili su 13 širokobrijeških fratara, bez suđenja pobili ukupno 34 širokobriješka franjevca, od čega osam doktora znanosti. Neke i nakon završetka Drugog svjetskog rata (ukupno u Hercegovini 66 franjevaca i 13 dijecezanskih svećenika). U Hercegovini je u Drugom svjetskom ratu i poraću ubijeno oko 20.000 Hrvata, najviše u – poraću! Lijevo orijentirani publicist Denis Kuljiš u svojoj je knjizi napisao da su za stvaranje države Hrvatske (kao osobe) najzaslužniji dr. Franjo Tuđman i dva rođena Širokobriježanina – Gojko Šušak i fra Jozo Zovko. Mnogima kojima hrvatska država nije na srcu i u duši ne mogu im to oprostiti. Pa pljuju po svima iz njihova zavičaja i podrijetla. Pa tako i po Zoranu Milanoviću, koji javno ističe da je podrijetlom iz Livna. Predrag Matvejević, jedan od najpoznatijih Hrvata lijeve orijentacije, rođeni je Mostarac, kao i Dragan Markovina. Više novinara, publicista i književnika hrvatske nacionalnosti, rođenih u BiH, lijeve su orijentacije. I političara, naravno. Milana Bandića, rođenog Gruđanina, kao člana SDP-a Zagrepčani su više puta birali za gradonačelnika. Pa i aktualni zagrebački gradonačelnik Tomašević podrijetlom je iz BiH.
Onima koji su u Hrvatskoj "alergični" na Hrvate iz BiH medalje Vatrenih više su tamne nego sjajne jer su ih iskovali Travničanin Ćiro i Livnjak Dalić. Teško da su navijali za hrvatske rukometaše na Svjetskom prvenstvu jer je čak devet njih rođeno ili je podrijetlom iz BiH, među kojima čak četiri Ljubušaka (a otac Mateja Mandića, Franjo, kao pripadnik Četvrte gardijske brigade bio je više puta ranjavan). Treba li se Hrvatska odreći nobelovaca Andrića i Preloga jer su rođeni u BiH, kao i desetaka uglednih hrvatskih književnika, među kojima i živih? Naravno, i uglednih redatelja, slikara, znanstvenika, političara, gospodarstvenika, sportaša... bez kojih mala Hrvatska ne bila - velika. Hrvati iz BiH demografski hrane Hrvatsku, bez njih bi u RH bilo barem milijun stanovnika manje! Ma, što ti je danas milijun!
Političko Sarajevo dva Thompsonova koncerta u Širokom Brijegu koristi u predizbornoj kampanji. I vrapci po Bosni znaju da su na područjima u kojima pretežito žive Bošnjaci pjevane i puštane u eter verzije Thompsonove pjesme "Bojna Čavoglave". Samo bi, umjesto rijeke Čikole, umetnuli neku rijeku koja teče kroz BiH (neki lijevi hrvatski političari u RH izvornu verziju su javno pjevali, ali njima se oprašta, ta nisu Hercegovci!) HOS je s pozdravom "ZDS" bio i za Bošnjake legitimna obrambena postrojba u BiH. Brojni bošnjački političari "povjesničari" prekrajaju povijest. Svojim grotesknim izjavama nastoje "uvjeriti" bošnjačku javnost da su svi Bošnjaci u Drugom svjetskom ratu bili partizani, a bh. Hrvati – ustaše. A tko imalo poznaje povijest, dobro zna da su u vojnim postrojbama NDH u gotovo istom postotku na broj stanovnika bili i Hrvati i Bošnjaci. A neki u BiH sude po stihovima Bore Čorbe: "Tko se od vas još ne seća ustaše iz kuće cveća?"
Nezahvalnost spada u najružniju ljudsku manu. Većina bošnjačkih političara i javnih osoba ne želi ni čuti, a kamoli reći, da su hrvatske snage, HVO i Hrvatska vojska te splitski dogovor Tuđman – Izetbegović imali presudnu ulogu u oslobađanju velikog dijela okupirane BiH i omogućili Daytonski mirovni sporazum. Zanemaruju herojski čin Širokobriježana koji su 7. svibnja 1991. goloruki zaustavili golemu kolonu tenkova JNA i činjenicu da bi bez tog herojstva povijest ovih prostora bila umnogome drukčija. Ne pada im na pamet činjenica da su na referendumu o neovisnosti BiH Hrvati bili presudni jezičac na vagi. Rijetko se tko od Bošnjaka usuđuje zahvaliti Hrvatskoj na prijamu stotina tisuća bošnjačkih izbjeglica, liječenju ranjenih, naoružavanju i obučavanju Armije BiH... No, naravno, čast iznimkama, koji su i javno zahvalili. U današnjoj BiH, nažalost, ima onih koji se ugrizu za jezik i izlanu:
- Mrzim šovinizam više nego Hrvate!
Otvori KEKS Pay
