Meša Selimović reče i ostade (vječno) živ: “Ovo je država gdje dobar roštilj i rat možeš započeti kad god hoćeš!” Za roštilj dovoljno je naložiti vatru i imati kakvo meso, a za rat dovoljno je zapaliti verbalnu vatru i imati topovsko meso. To naravno vrijedi za osvajačke ratove, agresije, koji onda izazovu obrambene i oslobodilačke ratove. “Rat je nastavak politike drugim sredstvima”, misao je koja se pripisuje Lenjinu, iako ju je napisao njemački strateg i vojni pisac Clausewitz u knjizi “Rat” 1832. godine. Ta misao sve više dobiva svoj smisao.
Netko pak reče da je u ratu i ljubavi sve dopušteno. Pogotovo u ratu ako je nastao zbog mržnje. Sve se više razgovara i razmišlja o ratu nakon što je Bakir Izetbegović u intervjuu za Deutsche Welle vele toga rekao, spomenuvši i mogući rat, što je uznemirilo duhove u BiH i susjedstvu. Nakon te izjave u dijelove BiH s novim turbofolk hitovima stigla je i jedna pjesma stara: “Rado selja ide u soladate, tri ga vuku, a četiri tuku!”
Umjesto zveketa novca iz europskih fondova, čuje se zveckanje oružja, umjesto europskog novca, BiH drži neeuropske fige u džepu. Pa je na samom europskom repu. Ispunjavaju se upitnici Europske komisije pa je BiH službeno sve bliže Europi. No, previše se toga zbog bh. politikantskog kukolja radi ispod žita pa je BiH neslužbeno od Europe sve dalje. Zbog tog politikantskog kukolja BiH bi s europskog konja mogla pasti na magarca. Kojeg bi onda mogla zadesiti sudbina onog Buridanova, koji je krepao jer se nije mogao odlučiti s kojega će od dva plasta sijena jesti. A BiH grozničavo treba konja. I to onog s hvataljkama, kao što su EU i NATO. Do tih hvataljki ne može se neeuropskom politikom kakvu bošnjačka politička elita nastoji provoditi prema bh. Hrvatima. Već dugo se prema jednom od tri konstitutivna naroda provodi eliminacija iz političkog odlučivanja strategijom kuhanja žabe. Sindrom kuhane žabe izraz je koji se koristi za situaciju kada neka osoba (društvena skupina, čitavo društvo) živi u uvjetima koji bi trebali biti nepodnošljivi za nju, ali to ne primjećuje jer je u tu situaciju dospjela postupno se privikavajući na pojedinačne promjena na njezinu štetu, a ne jako naglo jer bi se pobunila, usprotivila. Sindrom kuhane žabe temelji se na nizu znanstvenih pokusa provedenih na žabama još u 19. stoljeću. Naime, pretpostavlja se da bi žaba ubačena u posudu s vrućom vodom odmah iskočila iz nje, ali ukoliko bi se žaba ubacila u posudu s hladnom vodom, ona bi tu ostala, pa kad bismo tu vodu postupno lagano zagrijavali, žaba bi se privikavala na sve topliju vodu, a onda i na vruću pa bi se na kraju skuhala.
Sad rezultate tih pokusa neki znanstvenici osporavaju. Nije vrag da su se žabe dosjetile. Novija povijest pokazuje kako strategija kuhanja žabe u politici prolazi. E, tako nešto pokušava se s Hrvatima u BiH. Zbog te strategije kuhanja žabe, BiH na putu prema EU ne ide skokovima obične žabe već puzanjem – žabe kornjače.
BiH se mora urediti kao europska država da bi Europi bila prihvatljiva. No, daleko je Europa od države u kojoj stranka s najviše političkih predstavnika na vlasti nudi svoj prijedlog Izbornog zakona, koji je suprotan odluci Ustavnog suda. Po svaku cijenu nastavlja se strategija kuhanja žabe prema jednom konstitutivnom narodu, vjerujući da će ga na kraju politički skuhati i natjerati ga da prihvati to da mu drugi biraju političke predstavnike. Glasno se kunu kako rade na tome da u BiH poteče med i mlijeko, a šutke mole da susjedu crkne krava. Što podsjeti na razgovor (ne)ugodni između Amerikanca, Rusa i Bosanca o temi najvećeg zadovoljstva.
Amerikanac reče:
- Za mene je vrh zadovoljstva boca viskija i društvo lijepe dame.
Rus uzvrati:
- Za mene je vrh zadovoljstva dvije boce votke i društvo lijepe dame.
Onda se javi Bosanac:
- Ovo je najveće zadovoljstvo: spavaš u toploj spavaonici u vojarni, a vani puše vjetar na minus 30 Celzijevih stupnjeva. Onda u dva sata po ponoći u spavaonicu upada dežurni oficir i viče: “Mujo, na stražu!” A ti nisi Mujo!
