Večernji List - najnovije vijesti iz Bosne i Hercegovine, svijeta, sporta, kulture i showbiza
storyeditor/2021-12-15/817e5a46787cb1fe779c.jpeg

Iza nas su prohujali parlamentarni, takozvani demokratski izbori.

Pljeskalo se svemu i svačemu. Po svemu sudeći, nezapamćenim krađama, prijevarama i nepodopštinama svih vrsta, boja i razina. Kralo se i varalo naveliko. Od vremena zatvaranja glasačkih mjesta i otvaranja kutija punih izbornog "smeća" prošlo je mjesec dana.

Središnje izborno povjerenstvo brojilo je, prebrojavalo, razvrstavalo i pripremilo konačnu verziju onoga što se dogodilo 5. listopada. I površnom promatraču sve je jasno. Kroz zamagljene poglede vidi se da je u izbornoj noći bilo svega i svačega i da se onome što je priopćeno ne može bespogovorno vjerovati.

Čudni izbori, čudna demokracija.

U poremećenoj zajednici kakvu povijest ne pamti i kakva na svijetu ne postoji, sve je moguće.

Pred Bosnom i Hercegovinom, krhkom, rastrojenom zajednicom i njezinom posestrimom, rasklimanom Europskom unijom, na vrata kucaju teška, neizvjesna vremena.

Ispred imena naše zemlje ne stoji ni jedna odrednica. Nije ona kraljevina ni carevina, federacija, a ni republika, nego daytonska zavrzlama kakvu politički svijet porodio nije. Našim narodima - zla i nesreće preko glave je. Onima koji sa strane lopatama nabacaju trvenja i nesporazume bilo bi dobro da umornu zajednicu poštede daljnjih nesporazuma da sutra ne bi zaplivali najmutnijim mutnim vodama. Rijeku Drinu, čistu kao suzu i krvavu da krvavija biti ne može, nitko ispravio nije. Vrijeme je poslušati mudre duhovnike i državnike.

Karol Wojtyla ili Sv. Otac Ivan Pavao II. (1920. - 2005.) bio je pobornik i gorljivi zagovornik prava svakog naroda na svoju državu, na svoju suverenost i samostalnost. Bio je prvi papa koji nije talijanskog roda i poroda. Pad Berlinskog zida i rušenje komunističkog poretka suvremeni povjesničari pripisuju ovom velikom Papi, državniku i duhovniku planetarnih razmjera i dosega.

"Europa će u trećem tisućljeću", proročki piše papa Ivan Pavao II., "biti zahvaćena smrtonosnom ranom, dubljom i bolnijom od svih dosadašnjih. Nakon nacizma, totalitarizma i bezbožnog komunizma, dogodit će se religijska invazija koja će Europu pretvoriti u podrum starih relikvija i uspomena."

Veliki je to Slaven i Poljak, a po svemu sudeći - i ozbiljan prorok.

Velika je i njegova poljska domovina.

Veliki su i njezini književnici.

Upoznao sam se, istina površno, s djelima dvojice sjajnih Poljaka - Gabrijela Lauba (1828. - 1898.) i Stanislava Leca (1906. - 1966.). Satiričari su i autori britkih misli i rečenica.

Jedan poručuje:

"Ponesite kišobran i kad kiša ne pada.

Nikada ne znate tko će vas i kada početi pljuvati."

A drugi piše:

"U ovo naše vrijeme istinu možemo očekivati samo od djece, pijanica i luđaka."

Zanimljiv je odnos nobelovca Ive Andrića prema Poljskoj, njezinu narodu i njezinoj kulturi.

"Tijekom dugoga života mnogo sam vidio, ponešto naučio i puno zaboravio, ali svoje mladenačke dane na Jagelonskom sveučilištu i svoj kratki kontakt s poljskim narodom i poljskom kulturom, sačuvao sam kao doživljaj mladosti, ali i stalan dug prema toj kulturi i velikom poljskom narodu.

Na moje duhovno formiranje u mladosti najviše utjecaja imala je Poljska, njezin narod i njegova kultura. U svakoj nesreći nađe se i trunka sreće. Da nije bilo rata, ostao bih u Poljskoj. Tamo bih se, kao i mnogi drugi, oženio, zasnovao obitelj i ostao. Popoljačio bih se. Svoju Bosnu možda bih lakše zaboravio. Konačno, neće se moja domovina naljutiti ako kažem da sam se u njoj rodio, a u Poljskoj duhovno progledao."

Naša daytonska klackalica, poput arhaične riječi ili potrošenog, pohabanog odijela, mora naći prihvatljiv i pravedan unutarnji preustroj. Jer čovjek u bosanskohercegovačkom društvu, u nevolji i neizvjesnosti, desetljećima se pita - zašto je ono što je misaono i pravedno - jadno, nemoćno i nepovezano i zašto je sve oko nas bez jasnog cilja i pravog smisla.

Tko manje zna, manje duhovno i politički pati!

Lakše mu je!

"Kriva drveta i svakakvih političara nikada neće nestati", kaže jedna pučka poslovica. U vrijeme prethodnih izbora (2018.) susjedna Republika Hrvatska pripremala se za gradnju Pelješkog mosta. Odlučila je povezati svoj teritorij. Europska unija željela je definirati svoje istočne granice pa je u svrhu gradnje mosta odobrila 85% bespovratnih novčanih sredstava. Iz središta naše zemlje zagrmio je član Predsjedništva iz reda hrvatskoga naroda. Omalen, trbušast, bljedolik političar zaprijetio je da se to ne smije dogoditi!

"Ideju gradnje mosta u temelju treba sasjeći", urlao je.

Četiri godine kasnije, opet je zagrmio.

Snagama NATO saveza kaže - stop!

"U vašim misijama ne mogu sudjelovati vojnici iz susjedne Republike Hrvatske jer je ona sudjelovala u udruženom zločinačkom pothvatu!", poručio je glavnome tajniku NATO saveza.

Ni manje ni više - stop!

Ne znam hoće li dopustiti sudjelovanje vojnicima Njemačke, Mađarske i Italije jer oni dolaze iz zemalja koje su u neko doba napadale Bosnu i Hercegovinu.

Tako se član Predsjedništva iz reda hrvatskoga naroda jednom protivi gradnji Pelješkog mosta, a drugi put sudjelovanju njezinih vojnika u mirovnoj misiji snaga NATO saveza.

Tko to može razumjeti?

"Zapiši pa će i Bog zapamtiti", kaže jedna pučka mudroslovica.

Ima i gorih stvari!

Ima i gorih primjera!

U srpnju 2020. godine Zoran Milanović, aktualni predsjednik Republike Hrvatske, reče:

"U Srebrenici se dogodio genocid. Brutalno, sustavno i namjerno pobijeno je osam tisuća ljudi, uglavnom civila žena i djece. U povijesti suvremene Europe to je tragičan događaj, to je još uvijek bolna rana i ispit naše savjesti."

Godinu dana kasnije, u srpnju 2021. godine, reče:

"Da, u Srebrenici se dogodio genocid, ali za neke druge genocide moramo pronaći i izmisliti neka druga imena. Poštujem žrtvu, ali nije sve isto. Ako sve bude genocid, onda moramo naći neko drugo ime za genocid koji se u Drugom svjetskom ratu dogodio Židovima.

Postoje različite razine genocida."

Pod konac ove godine reče:

"U Srebrenici se nije dogodio genocid.

Ta priča izmišljena je iz propagandnih razloga."

Sva pravna, a potom i politička trabunjanja mogla bi se nekako progutati da predsjednik Republike Hrvatske nije diplomirani pravnik.

Pravni pojam genocida davno je teorijski objašnjen.

Tu nema dvojbi.

Tu nema podjela, gradiranja i razvrstavanja.

Sve je tu jasno!

Nije jasno jedino to što se dogodilo s predsjednikom Republike Hrvatske, diplomiranim pravnikom, koji priča ovo što javno propovijeda.

Moja pokojna baka Iva, pobožna katolkinja, doživjela je duboku starost.

U trenucima osobne tjeskobe ponavljala je istu molitvu:

"Kuge, rata i zle godine, sačuvaj nas, Gospodine…"

Znala je ona da kuga sve pokosi.

Znala je da rat sve odnese.

I da glad sve pokopa.

Ovu molitvu njezin bi unuk trebao modelirati i moliti:

"COVID-a, nuklearnog rata i ovakvih političara, sačuvaj nas, Gospodine…"

Jer mi smo mali i nemoćni.

Na novim izborima opet će nas prevariti.

Napišite prvi komentar!

Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.