Veliki Dostojevski napisao je u Dnevniku 1876. “oholost je mržnja koja polazi od toga da sam ja bolji od tebe, a ti gori od mene”. Benedikt je bio svjestan kako će dolaziti u samostan i osobe koje će u oholosti braniti svoje neodgovarajuće ponašanje u zajednici. Takvi oholi monasi pokušavaju opravdavati svoje prijestupe i djela zbog kojih su izopćeni. Ako se neki monah, koji je više puta kažnjavan, ne popravlja, opat mu mora pristupiti kao “iskusni liječnik bolesniku”. Za Benedikta molitva je djelotvornije sredstvo od kažnjavanja monaha, koji se na popravlja i koji brani svoje ponašanje. Za takvog monaha koji se ne popravlja trebaju moliti sva braća, kao što se moli za fizičko ozdravljenje od neke bolesti. Ako se i nakon molitve sve braće taj monah ne bi popravio, opat treba potegnuti za zadnjom mjerom - “isključivanje iz zajednice”. Tumačeći ovo poglavlje, poznati benediktinac Anselm Grϋn naglašava kako je opatova zadaća biti u zajednici mirotvorac. Mir se ne stječe stegom. Mir dolazi iz ljubavi. Opat mora “vješto liječiti rane” svoje braće u samostanu. Ta vještina može nastati na opatovoj “iznimnoj ljubavi” i iskustvu. Svaka zajednica ima svoje konflikte. Prema Grϋnu, opat ne smije zataškavati nesporazume i konflikte (28).
U svakoj redovničkoj zajednici bude redovnika koji napuste zajednicu i nakon nekog vremena htjeli bi se vratiti. Benedikt je u svome Pravilu predvidio takve situacije. On smatra kako monah koji je svojevoljno izašao i želi se vratiti treba obećati da će se popraviti od pogreške zbog koje je izašao. Savjetuje opatu da takvog monaha primi i da ga postavi na posljednje mjesto. Tim želi vidjeti je li taj monah stvarno ponizan. Benedikt dopušta da pojedini brat može do tri puta izlaziti i vraćati se. Ali nakon trećeg puta savjetuje da se takvog više ne prima (2).
Bilo je i dječaka koji su ulazili u manastir. Benedikt ima na umu njihovu dob i zrelost. Zato kaže: “Svaka dob i svaki stupanj razuma zahtijevaju poseban postupak” (30).
Otvori KEKS Pay
