Večernji List - najnovije vijesti iz Bosne i Hercegovine, svijeta, sporta, kulture i showbiza
Naslovnica Kolumne

Odlazi Papin izaslanik koji je pokušavao riješiti dva ‘slučaja’, hercegovački i međugorski

12. listopada 2021. u 07:00 1529 prikaza
Foto: Radio Mir Međugorje

U četvrtak mons. Luigi Pezzuto napušta Bosnu i Hercegovinu u kojoj je gotovo devet godina bio apostolski nuncij. Papa Franjo umirovio ga je prije nešto više od mjesec dana. Navršio je 75 godina, a prekjučer je u Međugorju slavio i 50 godina svećenstva, svoju zlatnu misu. Ostavio je dubok trag u provođenju politike Svete Stolice u BiH. Ako kroz nadbiskupa Pezzuta personaliziramo odluke Vatikana, onda možemo reći da je pomladio Crkvu u BiH.

Imenovao je nekoliko novih biskupa. Tihom diplomacijom relaksirao je odnose unutar Katoličke crkve, osobito u Hercegovini. Uredio je pastoralno djelovanje u Međugorju. Legalizirao je hodočašća u toj župi i svojim čestim dolascima dao dignitet tamošnjim vjerskim događanjima, prije svega Mladifestu. Silno se trudio sagraditi mostove s drugim religijama i narodima. Činio je sve da zaživi Temeljni sporazum sa Svetom Stolicom.

Međutim, u državi kakva je BiH teško je očekivati da će se to skoro dogoditi. Svakako, to će biti jedan od težih zadataka koje ostavlja svome nasljedniku. Sveti je Otac preko svoga izaslanika Pezzuta dao pomoć u otvaranju centara socijalne animacije i igrališta za migrante u kampu Ušivak (Sarajevo) i kampu Sedra (Bihać).

Kao Papin izaslanik, Luigi Pezzuto svakako će se s ponosom sjećati kako je Svetom Ocu organizirao dolazak u Sarajevo. Uistinu je to bio nezaboravan posjet. Nikada ni prije, a ni poslije tog travnja 2015. Sarajevo nije bilo tako multietnično, multikulturalno i multireligijsko. Tada su Sarajlije i BiH uistinu svijetu pokazali svoju ljepšu stranu. I kako bi ljudi dobre volje i u državi i izvan nje, poput Svetog Oca i njegova izaslanika, ovu zemlju mogli učiniti normalnijom. Papi je to uspjelo u jednom danu.

S koliko je osjetljivosti i balansa za Pezzutova mandata Vatikan vukao poteze može se iščitati iz imenovanja biskupa. Primjerice, u Hercegovini su postavljena dva, a ni jedan nije s tog područja. Dapače, nisu ni iz Bosne, čak ni iz Hrvatske. U Međugorju je to bio pokojni Poljak mons. Henryk Hoser, a na čelo Mostarsko-duvanjske i Trebinjsko-mrkanske (hercegovačke) biskupije imenovan je Janjevac s Kosova Petar Palić. Sveti je Otac znao da će biskupi sa strane lakše rješavati ta dva za Crkvu i narod osjetljiva “slučaja” - hercegovački i međugorski. Kompenzaciju za kadrovsko zaobilaženje Hercegovaca Vatikan je nadomjestio time što je za nasljednika Vinka Puljića u Vrhbosanskoj nadbiskupiji imenovao mons. Tomu Vukšića iz zapadne Hercegovine, a za kotorskog biskupa u Crnoj Gori mons. Ivana Štironju iz istočne Hercegovine.

Sveta Stolica priznala je BiH i s njom uspostavila diplomatske odnose 1992. godine. Prvi apostolski nuncij bio je nadbiskup, sada kardinal, Francesco Monterisi (1993. - 1998.). Njega je naslijedio nadbiskup Giuseppe Leanza (1999. - 2003.) te nadbiskup Santos Abril y Castelló (2003. - 2005.). Nadbiskup Alessandro D’Errico bio je od 2005. do 2012., a nakon njega nadbiskup Luigi Pezzuto. Do dolaska novog nuncija njegove će poslove obavljati otpravnik poslova mons. Amaury Medina Blanco (Venezuela).

Apostolski nunciji iz hrvatskoga naroda u službi Svete Stolice su nadbiskup Nikola Eterović na službi u Njemačkoj, nadbiskup Petar Rajič u Litvi, Estoniji i Latviji te nadbiskup Ante Jozić u Bjelorusiji. Apostolski nuncij bio je i nadbiskup Martin Vidović koji je svoju službu obavljao u Bjelorusiji od 2004. do 2011. Njima treba pridodati i mons. Josipa Uhača, hrvatskog svećenika u službi Svete Stolice, koji je 1998. imenovan kardinalom, ali je preminuo dan prije svečanoga konzistorija.

Prema normama međunarodnoga prava definiranima Bečkom konvencijom iz 1961., apostolski nuncij ima čin izvanrednog i opunomoćenog veleposlanika s istim prerogativima kao i veleposlanici bilo koje druge zemlje. Njegova je zadaća da se svakodnevno učvršćuju i čine djelotvornijima veze jedinstva koje postoje između Apostolske Stolice i mjesnih crkava. I ne samo katoličkih. Ne miješajući se u njihove ingerencije, pomaže mjesnim biskupima i predlaže Svetoj Stolici imenovanja biskupa. Sveta Stolica ima diplomatske odnose s oko 180 država.

Uz to što je mons. Pezzuto službovao kao Papin izaslanik u BiH, bio je zadužen i za Crnu Goru. Prije toga bio je nuncij i u Tanzaniji, Monaku, Kongu, Gabonu, Salvadoru i Belizeu te još na službi u Gani, Paragvaju, Novoj Gvineji, Brazilu, Senegalu, Ruandi i Portugalu. U mirovinu se vraća u Squinzano na jugoistok Italije. I odatle će nastaviti promicati vrijednosti za koje se zalagao cijeli život, za mir i suživot u svijetu. Hrvati katolici u BiH uvijek će mu biti zahvalni za sve što je učinio u internacionaliziranju istine o njihovu položaju. Koliko su cijenili njegov rad, govori i činjenica da ga je Sveučilište u Mostaru proglasilo počasnim doktorom. Grazie, Eccellenza Pezzuto, grazie, amico Luigi!•