Oči svijeta uprte su prema Olimpijskim igrama u Tokiju. I ne mogu se načuditi čudu nad čudima - u finalu teniskih parova našla su se četvorica hrvatskih državljana, od kojih dvojica iz Međugorja! Već 113 godina nije se dogodilo da u finalu teniskih parova na Olimpijskim igrama nastupe državljani jedne države te osvoje zlato i srebro. Te dvije medalje osvojene na takav način sjajnije su od dijamanta. Dvojica hrvatskih teniskih mušketira, Čilić i Dodig, koji su rasli i izrasli skupa s Međugorjem, mnogim ljudima dobre volje u čitavom svijetu poseban su znak. Što li bi nobelovac Ivo Andrić napisao u svojim “Znakovima pored puta”?! Sad veseli i duhoviti Hercegovci pričaju viceve na svoj račun jer oni koje su neki drugi pričali o njima nemaju duha, ali ni duše. Pa Hercegovci postavljaju pitanje:
- Kad Hercegovci kažu riječ “dobra”?
- Kad probaju rakiju lozu i kad Čilić i Dodig pogode liniju - glasi odgovor.
Kad Hercegovac upita Čilića ili Dodiga:
- Što ima?
- Ništa, petnaest - odgovore.
Zlobnici iz “građanskih” teferiča, za koje je Hercegovina južna Bosna, a svi građani BiH Bosanci, ili Bošnjani, muslimanske, katoličke i pravoslavne vjere, reći će kako su Bosanci (dvojica Hercegovaca iz Međugorja) Hrvatskoj osvojili olimpijsku medalju. No, u hrvatskoj ekipi na Olimpijskim igrama ima još Hrvata koji su na svoj način vezani uz Hercegovinu i čitavu BiH, a zaslužni su za novi veliki uspjeh Hrvatske, ponovno dokazujući da su Hrvati među tri-četiri najsportskije nacija na svijetu - o čemu govori broj osvojenih trofeja na svjetskim natjecanjima na broj stanovnika. To je tema za ozbiljnu sociološku studiju. Čitav razumni svijet klanja se hrvatskoj zastavi na pobjedničkim postoljima, a nerazumni pljuju po njoj, gaze je i pale. No, hrvatski odgovor je u pjesmi “Neka pati koga smeta”!
Hrvatska i EU slavili su prije pet-šest dana spajanje hrvatskog kopna Pelješkim mostom koji ujedno spaja i kopno EU-a. Riječ je trenutačno o najvećem infrastrukturnom objektu u EU. Zaobiđen je tampon koji su Dubrovčani prije 303 godine dali Turcima kako bi udaljili Mlečane, a sad se čeka asfalt na Pelješkom mostu. Dok Neum čeka asfalt na novoj magistralnoj cesti do Stoca. Nikakav most ne može nauditi turizmu i ukupnom razvoju jedinog primorskog grada u nekoj normalnoj državi. Neum je relativno blizu Dubrovnika, Međugorja, Mostara, Splita, Korčule, koridora Vc i Dalmatine. Neum je u epicentru najatraktivnijih turističkih destinacija u južnom dijelu i BiH i RH.
Bilo je pokušaja “miniranja” Pelješkoga mosta od unitarističkih struktura u BiH, kao i koječega drugoga hrvatskoga. Sada se pokušava nešto pilom naopako, ali u ovaj most ugrađeni su deseci milijuna kilograma čelika i deseci tisuća kubika betona. Pa onima s pilom naopako ostaje piliti granu na kojoj sjede. Dragan Čović kazao je: “Mi smo dosta pridonijeli tome da mnogi u BiH shvate da je ovaj projekt dobar i za njih. Mislim da će to shvatiti i oni koji sada u to sumnjaju.” No, zagrižena gunđala iz sarajevske čaršije traže dlake u mostu koji spaja teritorij RH i EU-a. Još nemaju pojma da će, ako BiH uđe u EU, Pelješki most biti dobro svih bh. građana.
U BiH je stigao Christian Schmidt, novi visoki predstavnik. Dočekao ga je vruć krumpir što ga je Valentin Inzko na odlasku izvadio iz uzavrelog bosanskog lonca. No, iskusni njemački diplomat znat će kako s tim jer zna doskočiti i najvećim masterchefovima političke kuhinje. Političkoj eliti u RS-u nije se dopao Inzkov zakon o negiranju genocida pa je uslijedio tuk na utuk, odbacujući Inzkove odluke, smatrajući ih ništavnim. Prijete nesudjelovanjem u radu bh. institucija, što je, po nekima, gotovo pa - disolucija.
Svi relevantni politički predstavnici međunarodne zajednice slažu se u tome da je daytonska BiH država dvaju entiteta i triju konstitutivnih naroda. No, unitaristi u građanskom ruhu i dalje trube, uz zaglušujuću pratnju svojih medijskih telala, o “građanskoj” BiH u kojoj za bh. Hrvate nema mjesta u vlasti. I dalje misle da im ne može nitko ništa, što nas podsjeća da upit Chucka Norrisa pjevaču narodnjaka Mitru Miriću:
- Kako to misliš: “Ne može nam nitko ništa”?! •
