Večernji List - najnovije vijesti iz Bosne i Hercegovine, svijeta, sporta, kulture i showbiza
Naslovnica Kolumne

Kako su se redovnice klarise iz Zagreba sudarile s apsurdom u obnovi svojega samostana?

One svoju ruševinu ne mogu prijaviti nigdje jer nije spomenik pod zaštitom. Za proces obnove imaju potporu Zagrebačke nadbiskupije i generalnog ministra Reda manje braće, no statičari i arhitekti preporučili su rušenje...
09. lipnja 2022. u 14:40 0 komentara 100 prikaza

Naravno da svatko zna da potres ne bira koga će, gdje i kako udariti. Tako je bilo i onom zagrebačkom i u onom na Banovini. No da je obnova probirljiva to je itekako poznato. Ali da čak može dosegnuti i razmjere apsurda, to baš i nije očekivano. Jedan od takvih primjera ona je redovnica klarisa iz Zagreba, koje su silno stradale u potresu, ali ne postoji niti jedna institucija kojoj se mogu obratiti za obnovu. Je li to moguće? Naravno da jest. Kako? E pa tako što po trenutačno dostupnim programima obnove one svoju samostansku ruševinu ne mogu prijaviti nigdje i to zato jer im nije stradala crkva, nego samostanski objekt, koji ne ulazi u kategoriju spomenika pod zaštitom. Za proces obnove imaju potporu Zagrebačke nadbiskupije i generalnog ministra Reda manje braće o. Massima Fusarellia, no to nije dovoljno, jer su statičari i arhitekti dali preporuku da je najbolje rušenje samostana i izgradnja novoga, a to je više od 20 milijuna kuna. Pritom će se Zagrepčani prisjetiti kako klarise otprije imaju problema s klizištem, čija ih je sanacija još prije potresa itekako stajala.

Prvo s čime bi započeli je, kako veli s. Marija Ivana Dolinar, opatica samostana sv. Klare, obnova klauzurnoga zida koji je načet upravo klizištem prije nekoliko godina, a potres ga je sada dodatno oštetio te sada predstavlja opasnost sestrama, ali i vanjskim ljudima jer je jako popucao te je uvelike nagnut u odnosu na tlo. “Osim što nam razrušeni zid predstavlja opasnost od daljnjeg urušavanja dodatan problem su nam i životinje koje nam ulaze u dvorište te mogućnost ulaska ljudi. Budući da je klauzura jedna od glavnih karakteristika našega načina života, zid kao takav je nužan za postojanje našega samostana”, veli s. Marija Ivana Dolinar.

Klarise su, inače, jedan od najstarijih redova u Katoličkoj crkvi i ustanovila ih je sv. Klara Asiška, pod vodstvom i duhovnim nadahnućem sv. Franje Asiškoga. U povijesti su bile u Zagrebu, ali su iz njega prognane, pa se u Zagreb vraćaju 13. srpnja 1944. na poziv nadbiskupa Alojzija Stepinca, koji je podržavao klauzurne redove. Klarise, naime, žive klauzurnim tj. životom zatvorenim za javnost i njihovi su samostani duhovna središta molitve i kontemplacije od iznimne važnosti za život Crkve. Svaka biskupija na čijem se teritoriju nalazi neki njihov klauzurni samostan drži to pravim biserom i zahvaljuje providnosti na njima i njihovoj predanoj molitvi.

Klarise imaju vrlo specifičan način života. Ovako izgleda dan jedne klarise: u pola noći je molitva Služba čitanja ili Matutin te ostale molitve. Posebno se moli na nakane za sve one koji se preporučuju u njihove molitve. Na svetkovine i blagdane mole se tri Nocturna, dok običnim danom dva, a noćna molitva traje oko sat vremena. U 5.30 sati je ponovno ustajanje i molitve: jutarnje razmatranje, franjevačka krunica, Jutarnja molitva iz Časoslova, Treći čas. U 7 sati je sv. misa zajedno s vjernicima u samostanskoj crkvi, a u 7.30 sati, nakon sv. pričesti i mise slijedi zahvala. Doručak je u 7.45 sati, a onda slijedi čitanje duhovnog štiva i uređivanje ćelije. Od 8.30 do 15 sati je radno vrijeme, s time da je u 11.20 sati molitva krunice i druge molitve, a u podne nakon molitve Anđeo Gospodnji sestre iz kora pred velikim kipom Gospe Lurdske na stubištu izmole Zdravo Kraljice, te u procesiji moleći Miserere (ps. Smiluj mi se Bože), odlaze u blagovaonicu i mole prije ručka obredne molitve. Za vrijeme ručka čita se evanđelje i razne knjige poznatih duhovnih pisaca, i to posebno franjevački spisi. Od 12.30 do 13 sati vrijeme je za rekreaciju i razgovor, a u 13 sati zahvalna je molitva kada sestre u procesiji mole Te Deum i dolaze u pohod Presvetom. Od 13.30 do 15 sati vrijeme je kanonske šutnje preko dana, kada sestre mogu čitati, osobno moliti ili otpočinuti. U 15 sati su molitve Šestog i Devetog časa, uz to se dodaju molitve sv. ocu Franji, sv. Majci Klari, molitva Iz dubine za zadnju pokojnu sestru i jedan za pokojne dobročinitelje. Od 16 do 17 sati vrijeme je rada. U 18.30 sati Vespere – Večernja molitva kao dio Časoslova, a zatim pola sata razmatranja u šutnji. U 19.30 sati sestre opet u procesiji mole Miserere i dolaze na večeru, čita se duhovno štivo, poslanice i određene duhovne knjige. Od 20 do 20.30 sati vrijeme je rekreacije, koje se najčešće koristi za šetnju vrtom. U 20.30 sati sestre iz blagovaonice odlaze u procesiji u kor na molitvu Povečerja, a u 21 sat sestre se povlače na počinak u svoje ćelije. Inače svaka sestra ima osobni sat klanjanja dnevno, a sestre se mijenjaju svaki dan.

Klarise su dragulj Zagreba i Crkve u Hrvatskoj i treba naći načina kako odgovoriti na administrativni apsurd koji se ispriječio u obnovi njihova samostana. A one će znati uzvratiti svojom moćnom molitvom, kao što su i dosad činile. 

 

Napišite prvi komentar!

Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.