Jeruzalem se nalazi na visoravni 750 m nad morem. Područje grada Jeruzalema bilo je nastanjeno već u 4. tisućljeću prije Krista. Zacijelo, vrelo Gihon koje je u dolini Cedrona jugoistočno od Jeruzalema bilo je povod za zadržavanje ljudi na tom prostoru u ta stara vremena.
Kralj David (1010. – 970.) osvojio je Jeruzalem oko 1000. g. pr. Krista i odredio ga za svoju prijestolnicu i središnji grad svih izraelskih plemena. Posebno značenje dobiva Jeruzalem kad je u njega prenesen Kovčeg Božji. Davidov sin kralj Salomon (970. - 931.) proširio je grad Jeruzalem i izgradio Hram. Anto Popović piše kako je središte Davidova vladanja bio prijenos Kovčega Božjeg u Jeruzalem, a vrhunac Salomonova vladanja bio je posveta Hrama.
U ljeto 587. pr. Krista Babilonci su osvojili Jeruzalem. Opljačkali su i zapalili Hram. Drugi Hram gradi se od 520. do 515. Kralj Antioh IV. opljačkao je Hram i zabranio obrede u njemu 167. pr. Krista. U Hramu se vrše obredi Zeusa olimpijskog. Očišćen je i ponovno posvećen 164. Temeljno je obnovljen za kralja Heroda Velikog (20. - 19. pr. Krista).
Evanđelist Luka piše kako je Isus plakao nad Jeruzalemom: "Kad se približi te ugleda grad, zaplaka nad njim i reče: 'Kad bi i ti u ovaj dan upoznao ono što je potrebno za mir! Ali, sad ostaje sakriveno tvojim očima. Doći će na te dani kada će te tvoji neprijatelji opasati opkopom, opkoliti te i pritijesniti sa svih strana. Sravnit će sa zemljom tebe i tvoju djecu u tebi. Neće ostati ni kamen na kamenu, jer nisi poznao vrijeme milosti'" (Lk 19, 41-44).
Rimska vojska, oko 70.000 vojnika, zauzela je Jeruzalem (branilo ga oko 60.000 zelota) i zapalila Hram u 1. židovsko-rimskom ratu 29. kolovoza 70. poslije Krista. U Jeruzalemu se slavilo rimskog vojskovođu Tita kao imperatora. Zid plača je zapadni potpornji zid platoa na kojem je bio Hram.
