Večernji List - najnovije vijesti iz Bosne i Hercegovine, svijeta, sporta, kulture i showbiza
Naslovnica Kolumne

Dritane, crni Dritane

28. srpnja 2022. u 14:51 0 komentara 178 prikaza

Kako su prije tisuću godina pisali dubrovački poklisari, tako nekako danas piše "prognani" mostarski ex-vladika Grigorije. U novoj knjizi "Nebeska dvorišta" piše:

"Iz zraka Bosna izgleda onakva kakva bi bila da nas tamo nije. Odozgo se ne vidi zlo koje po njoj gmiže, već samo njezina nevina i na mahove divlja ljepota."

Pola stoljeća službe pravdi, humanizmu, slobodi misli i ljudskom dostojanstvu, pismo dubrovačkih poklisara i nova knjiga vladike Grigorija potaknuli su me na pisanje ove kolumne.

Zašto?

U državnom, entitetskim i županijskim tužiteljstvima ima tužitelja - broja im se ne zna. Ima stručnih i iskusnih, ima i odvažnih. Jedanaestog srpnja ove godine u Srebrenici, u desno i lijevo oko, brutalno im je gurnut prst.

Svatko je vidio i svatko je čuo, a njihove ruke ostaše sklopljene, oči zatvorene, uši začepljene, odgovornost blokirana. Zakon o kaznenom postupku kaže ovako:

Kada do tužitelja dopre glas da je neka osoba počinila kazneno djelo, on je dužan poduzeti procesne radnje da počinitelj bude otkriven, da se pronađe, privede, sasluša i ako postoje zakonski razlozi - da ga se slobode liši.

Sve to u zakonu piše!

Jedanaestog srpnja ove godine, na obilježavanje najvećeg zločina počinjenog u Europi nakon II. svjetskog rata u Srebrenicu došao je predsjednik Vlade Republike Crne Gore. Onako nekako omalen, debeljuškast, razbarušene kose, napućenih usana, nakostriješen pred tridesetak tisuća ljudi, brojnim državnicima, državnim izaslanstvima, dužnosnicima, reporterima i novinarima, iz sveg glasa, tečno i razgovijetno, reče:

"Ovdje u Srebrenici nisu pobijeni Bošnjaci, nego ljudi. Nisu to počinili vojnici, nego politika!"

Ako je ova izjava rezultat premijerove pameti i političkog promišljanja, onda je on opasan čovjek i prepredeno političko zlo. Ne znam! Kakogod, izvrstan sarajevski student Fakulteta političkih nauka samo u jednom trenu pretvorio se u srebreničkog tragičara i spletkaroša.

Je li on mlad i neiskusan, dovoljno star i dovoljno lukav, upućen da relativizira srebreničku tragediju druge polovine dvadesetog stoljeća, vrijeme će pokazati.

E sada, ako u Srebrenici nisu pobijeni Bošnjaci, a jesu, od prvog do posljednjeg, ako to nisu počinili vojnici, nego politika, onda u ovom slučaju, zaista, nije riječ o kaznenom djelu genocida. Genocid je složeno kazneno djelo i u njegovoj analizi postoje relevantna znanstvena razmišljanja, obilje sudske prakse da se u zaključku ne može pogriješiti.

Dritane, crni sine Dritane!

Ušao si u opasan fijaker! Da je Bosna i Hercegovina u ovom času pravna država, kao što to odavno nije, da su njezini tužitelji ono što moraju biti, na povratku iz Srebrenice, na prvom pograničnom prijelazu morao si biti zaustavljen, priveden na saslušanje i daljnji tijek kaznenog postupka. Svojom izjavom uznemirio si bosanskohercegovačku javnost. Ne kažem da si morao biti pritvoren (čl. 146., stavak 1 ad. Zakona o kaznenom postupku), ali morao si biti priveden i saslušan.

Tako i nikako drugačije.

"Odozgo, s nebeskih visina", piše vladika Grigorije, "ne vidi se zlo koje po Bosni gmiže."

Nije ga lako uočiti i pravdi privesti. Međutim, jedanaestog srpnja zlo koje po Bosni i Hercegovini gmiže bilo je nadohvat ruke. Nije trebala kaznena prijava. Svatko je mogao čuti. I čuo je!

Evo kako to rade ozbiljne države i kako se ponašaju odgovorni državnici.

U Njemačkoj je dugo boravio i radio izraelski znanstvenik profesor Gideon Geif. Istraživao je stradanja židovskog naroda u njemačkim logorima, posebice sudbinu ljudi koji su morali mrtva tijela, leševe, ubijene ili plinom ugušene, kao cjepanice, na jedno mjesto odlagati. Zbog predanog znanstvenog istraživanja ratnih zločina njemačka Vlada odlučila je dodijeliti mu najviše civilno odlikovanje.

Kako o srebreničkom genocidu raspravlja svatko, tako se i izraelski znanstvenik upustio u polemiku. Iskazao je sumnju da možda u srpnju 1995. godine u Srebrenici i nije počinjen genocid. Predsjednik Njemačke Frank-Walter Steinmeier naložio je da se ta izjava temeljito provjeri i analizira. Kada je prošao taj postupak, predsjednik je povukao svoju odluku. Profesoru Geifu uskratio je pravo na civilno odlikovanje.

Eto, to je pravna država.

To je odgovoran državnik.

Pitanje Srebrenice i tamo počinjenih zločina u prošloj i ovoj godini na poseban se način aktualiziralo. Pred kraj svoga mandata visoki predstavnik u Bosni i Hercegovini Valentin Inzko iskoristio je svoje ovlasti, dopunio Kazneni zakon i nametnuo novu kaznenu normu po kojoj će se kazneno goniti svaka osoba koja negira srebrenički genocid, koja ne poštuje presude Međunarodnog suda za ratne zločine ili veliča one koji su na Međunarodnom sudu u Den Haagu oglašene krivima za počinjenje ovog kaznenog djela.

Narodna Skupština Republike Srpske istodobno je donijela odluku po kojoj se nametnuti Inzkov zakon na njezinu prostoru neće primjenjivati. Godinu dana kasnije Ustavni sud Bosne i Hercegovine ovu je odluku proglasio nezakonitom. Jer entiteti u Bosni i Hercegovini moraju poštovati i izvršavati presude Ustavnog suda.

U povodu donesenih zakonskih propisa, jednih i drugih, javnost se uzburkala. Nakon što je visoki predstavnik donio ovaj zakonski propis, odazvao sam se pozivu Neovisne televizije, i tom prigodom kazao:

"U našem narodu postoji izreka "Bolje ikad, nego nikad". Ovakav zakonski propis trebalo je davno donijeti i tako zaustaviti one koji negiraju srebrenički genocid i negiraju pravomoćne presude Međunarodnog suda za ratne zločine te veličaju osobe koje su počinile tako teška kaznena djela.

Jer - tko sam ja da negiram ono što su u serioznom sudskom postupku u proteklih dvadeset godina trideset i četiri međunarodna suca utvrdila u petnaestak pravomoćnih presuda!? Kada sami nismo u stanju skrušeno izgovoriti riječi pokajanja: mea culpa, mea culpa, mea maxima culpa - moj grijeh, moj grijeh, moj preveliki grijeh…, onda netko sa strane mora reći što jest, a što nije dopušteno."

Nisu izostale reakcije na ovakvu izjavu, ali i brzojav visokog predstavnika Valentina Inzka - "Grandiozan intervju velikog odvjetnika stare škole".

Dobro, lako je za razgovore i brzojave.

Kada je u pitanja srebrenička tragedija i druga mjesta stradanja nedužnog svijeta, jedno pitanje ostalo je otvoreno.

Na njega još nitko nije odgovorio.

Nije ni pokušao odgovoriti, pa ni vi, gospodine visoki predstavniče.

Tko je, pod kojim okolnostima, i u kojem obujmu dogovorio s tužiteljicom Carlom Del Ponte djelomično zatamnjivanje dokumentacije koja je dostavljana Sudu i Tužiteljstvu u Den Haagu?

Kome se time pogodovalo?

Može li biti pravde, pravičnih i zakonitih presuda, na nepotpunoj i zatamnjenom dokumentaciji? Sprječavanje dokazivanja i pomoć učinitelju nakon izvršenja kaznenog djela ozbiljne su kaznene radnje. Ima li, gospodine ex-visoki predstavniče, odgovornosti na strani tužiteljice Carle Del Ponte i njezinih suradnika?

Pitanja su ozbiljna. Pravda vapi za odgovorom!

Kakogod, ovo vrijeme svjedoči o dubini civilizacijskog sunovrata postjugoslavenske državne zajednice. Zato ovoj kolumni i stanju naše zemlje pristaje molitva nobelovca Ive Andrića:

"Gospode, koji si nad svjetovima, vladaš i znaš,

pogledaj, molimo te, na ovu zemlju i na nas koji

smo iz njezina tla nikli i njezin kruh jedemo…

Daj nam ono zašto te dan i noć, svatko od nas, na

svoj način, moli - usadi nam mir u srca i slogu

u gradove, dosta nam je ratničke vatre… Mirnog

smo kruha i života željni, o Gospode…"

Napišite prvi komentar!

Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.