Članstvo u Europskoj uniji jedini je istinski strateški interes i cilj oko kojeg nema značajnijih razlika među tri naroda u Bosni i Hercegovini. Deklarativno, za europski put su i sve parlamentarne stranke na državnoj i entitetskoj razini. Institucije države su prihvatile i dokumente nužne za početak tog procesa, ali ipak više stojimo nego što se krećemo prema tom cilju. I to skoro pa isključivo svojom krivnjom.
Ako do sastanka Vijeća EU u Bratislavi 13. srpnja ne bude jasnog dogovora o Mehanizmu koordinacije i prilagodbi Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju, pošteno bi i pravično bilo imenovati krivce.
Neka se zna tko je samo na riječima za europski put, a kome su draža djela. Sastanak u Bratislavi jedinstvena je prilika da se napravi taj važni iskorak i dobije “zeleno svjetlo” za upitnik, a time i otvori put dobivanju kandidacijskog statusa. Bosni i Hercegovini iznimno naklonjena Slovačka, koja trenutačno predsjeda Unijom, novu priliku da europski put BiH stavi na dnevni red Vijeća EU neće imati do kraja godine. Nakon Slovačke predsjedanje preuzima Malta, a toj zemlji, blago rečeno, proširenje EU nije prioritet.
Ne treba biti vidovit pa shvatiti da će propuštanjem prilike u Bratislavi europski put BiH na jedno dulje razdoblje ostati blokiran. Građani BiH, tri četvrtine njih koji žele svoju zemlju vidjeti u EU, trebat će otvoreno reći koje to političke elite kalkuliraju s europskom budućnošću BiH. Skrivati se iza ovlasti unutar Mehanizma koordinacije ili zaštite domaćih poljoprivrednika licemjerno je.
U svakom slučaju bi poštenije bilo izići pred javnost i otvoreno priznati da članstvo u EU nije u nečijem stranačkom ili eventualno nacionalnom interesu. I takav bi stav bio legitiman. Evo, primjerice, Vojislav Šešelj je u Srbiji na antieuropskoj politici povratio parlamentarni status svojim “radikalima”. Vrijeme je da vidimo tko su šešelji u BiH.
