Bila je najavljena ciklona sa sjeverozapada na jugoistok Europe, ali se onda povukla. Kao da svi putovi vode u suprotnom pravcu. Zbunjeni su i vjetrovi pasati i antipasati jer ni oni ne znaju kome će i kako pasati. Politička klima sve je uzburkanija, prijete i tsunamiji, tajni tajfuni i tome slično. Kad je politička klima u pitanju ili potpitanju, Europa je sama sebi sve zagonetnija. Možda i zato što je „samo" dio Euroazijskog kontinenta, Afrika joj je južni susjed, a kao da joj Amerika nije više tako bliska.
Ruža političkih vjetrova ne miriše mnogima u Europi, a veliki izbjeglički valovi dodatno su uzburkali političke duhove pa Jean-Claude Junker, predsjednik Europska komisije, reče kako trenutačno u Europskoj uniji nema dovoljno ni Europi ni unije.
Mnogima je na Bliskom istoku od Bliskog istoka i dalje bliži daleki Zapad pa bi jedna od izbjegličkih ruta mogla krenuti i preko Bosne i Hercegovine. Jedni misle da će oni koji s Bliskog istoka dođu u BiH krenuti na daleki Zapad utabanim stazama mnoštva bh. građana koji idu u Europsku uniju kad Europska unije neće u BiH. Kad neće brdo Muhamedu, hoće Muhamed brdu. No, drugi misle da bi se jednom postotku izbjeglica mogla dopasti (politička) klima u klimavoj BiH i tu ostati na neodređeno vrijeme. Pogotovo ako su nadležni odredili da se u BiH nastavi s neodređenom političkom situacijom.
Junker reče kako u Europskoj uniji nema dovoljno Europe, ali ni unije, a u ovakvoj BiH nema dovoljno ni Bosne ni Hercegovine, a još manje jednakopravnosti konstitutivnih naroda, konsocijacijske demokracije, europskih političkih i pravnih standarda, a pogotovo životnog standarda.
Ponekad se pojavi tračak svjetla i nade, kao što je posjet hrvatske predsjednice Kolinde Grabar-Kitarović. Ponovo je kazano kako Hrvatima, konstitutivnom narodu u BiH, treba osigurati jednakopravnost, naglašeno je kako treba zaustaviti njihov odlazak i osigurati opstanak u BiH. Hrvatska predsjednica vidi BiH u EU i NATO-u kao jamstvo trajnog mira, stabilnosti i opstanka svih bh. naroda, naglasila je značaj provedbe reformi, istaknula kako će osobno lobirati u interesu BiH i hrvatskog naroda.
No, u isto vrijeme čitamo kako su svjetski politički centri moći nemoćni kad su u pitanju korjenite ustavne promjene bez konsenzusa u BiH. Samo ne postoji nitko tko može objasniti zašto se nije tražio konsenzus kad je Daytonski sporazum više od sto puta mijenjan na štetu bh. Hrvata.
U BiH, oko nje i u vezi s njom, više vrijedi gram vlasti nego tona prava. Pa sve podsjeća na nezgodnu zgodu u jednoj od bh. obitelji. Mali Mujica nije htio ni liznuti špinat, a navalio na ćevape. Nisu pomogle majčina topla nutkanja pa je onda otac pokušao s prijateljskim uvjeravanjima:
- Hajde, Mujice, uzmi malo špinata pa ćeš onda biti jak kao tata!
- Ma, slušaj tata, to me uopće ne zanima, ja želim komandirati kao mama – pojasni mu Mujica.
Ako se nastavi po starom, BiH koja se nalazi na balkanskom poluotoku ostat će pusti otok, a njezini narodi i građani završit će kao ona trojica koja su se nakon brodoloma našla na pustom otočiću u Tihom oceanu. Jedan brod prolazio je pored tog otočića i njih trojice, a jedan od putnika upita kapetana broda:
- A tko su ona trojica s bradama do koljena što viču i mlataraju rukama?
- Nemam pojma, ali svaki puta kad ovuda naiđemo, oni jednostavno podivljaju – pojasni mu kapetan.
Čak je jedan od njih prigovarao drugoj dvojici što viču jer se nalaze na – Tihom oceanu! A možda ipak sve krene u pravom smjeru. Evo, mlijeko iz BiH može u EU, ponovo je BiH na Mliječnom putu. A Kusturica u Hercegovini još uvijek s Monicom Bellucci snima film „Na Mliječnom putu". Mliječni put je tu, mlijeko iz BiH ponovo može teći u Europsku uniju, još samo da iz EU u pravcu BiH počne teći med. No, nekima koji o tome odlučuju i ovako je upala sjekira u med pa im se ne žuri. Bilo kako bilo, pola posla već je urađeno, Bosni i Hercegovine vraćena je Mliječna staza, samo da opet ne zapne negdje na – Kumovoj slami!.
