Doprema oružja sa Zapada u samom početku agresije na Ukrajinu bio je faktor koji je zaustavio rusku soldatesku. Do pojačane dopreme suvremenog oružja sa Zapada došlo je, međutim, nakon prekretnice za koju su zaslužni sami Ukrajinci. Oni su, naime, pokazali da se žele boriti, i to uz velike žrtve. I tu prvu, uvodnu fazu rata Ukrajinci su dobili. U proteklih nekoliko mjeseci, pak, s ratišta dolaze uglavnom za Ukrajince porazne vijesti. Uz poneku dobru vijest i neki izdvojeni uspjeh kao što je bilo potapanje raketne krstarice Moskva. Gube u Donbasu, a istodobno nema obećanih velikih protuofenziva na istoku, jugu i jugoistoku. Krenu s malim snagama, vrate selo ili dva i stanu. Gdje su Ukrajincima te velike brigade koje spremaju za ofenzive?
Kada državni i politički vrh Ukrajine objašnjava što se događa i zašto se vojnici povlače, uvijek ustvrde da će vratiti teritorije "kada stigne novo oružje sa Zapada". Ta je poruka loša i već postaje psihološka zamka u koju se Ukrajinci sami hvataju. Ona je depresivna i za branitelje jer je poruka o čekanju nekog novog tajnog oružja za njih obeshrabrujuća. Ta taktika Ukrajince stavlja u poziciju ovisnika koji svakog dana čeka "novi šut", a ako ne dođe, nastupaju katastrofa i beznađe. Sada se ne može točno utvrditi koliko oružja Zapad šalje i jesu li to količine koje se navode u medijima, stiže li novo oružje onamo gdje je to najpotrebnije (očito da ne), ima li tu šverca i krađa (bilo bi čudno da nema), no sve to, cijela ta zbrka, služi i kao alibi političkom vrhu koji sve gubitke i neuspjehe opravdava izostankom dovoljnih količina oružja sa Zapada.
Ukrajina nije pod međunarodnim embargom za kupnju oružja. Pa ako stoji da im stalno nedostaje oružja, moraju ga početi sami nabavljati. Brojne njihove tvrtke i poslovni ljudi sudjelovali su u trgovini oružja desetljećima. Mnoge države na Bliskom i Srednjem istoku te u Africi uvijek su spremne za dobru cijenu prodati novo ili starije oružje koje posjeduju u svojim vojskama. Ima tu i suvremenih raketa i pametnih avionskih bombi, helikoptera, aviona... Uzimanje sudbine u svoje ruke, a ne čekanje da oružje padne s neba, svakako jest nešto što će pokrenuti Ukrajince i ekspresno im vratiti samopouzdanje. Nemaju više što čekati.
