Najveći šahist svih vremena Gari Kasparov pokazao je da je najveći i kada je stao iza kandidature najljućeg šahovskog protivnika Anatolyja Karpova u izborima za krovnu organizaciju FIDE. Ovaj genijalni šahovski um, političar i žestoki zagovornik antiputinovske Rusije i borac za ljudska prava sljedećeg tjedna dolazi u Široki Brijeg odigrati humanitarnu simultanku. U intervju koji samo radili u Makarskoj gdje ljetuje posljednjih četrnaest godina nije krio razočarenje svojevrsnom prijevarom dijela šahovskoga saveza u Sarajevu.

Što je Vaš motiv da dođete u Široki Brijeg?

Mene su odavno zanimali šahisti Bosne i Hercegovine i sada imam prigodu pomoći razvoju šaha u Bosni i Hercegovini. Simultanka koju igram je humanitarne naravi za razvoj škole šaha u Šahovskom klubu Široki Brijeg. Također, motiv dolaska je situacija oko održavanja izbora za FIDE i ECU, gdje smatram da je odluka Bosne i Hercegovine o davanju podrške aktualnom rukovodstvu FIDE pogrešna te smatram da nije odraz volje većine šahista Bosne i Hercegovine. U Širokom Brijegu nikad nisam boravio, iako sam kroz Široki Brijeg prolazio nekoliko puta, kada sam odlazio u Sarajevo. Ovim posjetom želim pojačati i razviti svoje veze sa Šahovskim savezom Herceg Bosne, kao i sa Šahovskom unijom općenito.

Unutar FIDE događaju se izbori, koji će biti krajem rujna, početkom listopada. Poznato je da lobirate za svog nekada najljućeg protivnika.

Neobična povijest je iza nas, ali ja u tome ne vidim ništa jedinstveno. O mom odnosu s Karpovom je napisano puno toga, a sve se to počelo mijenjati u posljednje tri godine, kada sam poslije političkih demonstracija u Moskvi završio u pritvoru. Karpov je tada došao posjetiti me, iako mnogi moji prijatelji nisu obratili pozornost na to, Karpov je tada došao, sjedio s mojom mamom, i razgovarali smo. Zatim smo odigrali meč u Valensiji, koji je obilježio 25 godina od našeg prvog meča. Na konferenciji za novinare Karpov je rekao „da su konflikti između Kasparova i FIDE, nažalost za šah, završili u korist FIDE“. Ova rečenica je bila vrlo bitna, i potom smo počeli razgovarati što se može napraviti za šah. U jednom trenutku sam ga pitao što misli o tome da postane predsjednik FIDE, na što je rekao da mora razmisliti o tome. Mogu reći da sada u našem savezu nema ničeg neobičnog, jer mi želimo dovesti šah na razinu popularnosti koju je imao prije 25 godina. Kad sam ja igrao s Karpovom, igrali smo u Moskvi, Lenjingradu, New Yorku, Parizu, Londonu…

Stvari su se, međutim, u tome dramatično promijenile!

Danas se šah igra u Elisti, Naljčiku, Astrahanu – gradovima koje je jako teško pronaći na karti. Očigledno je da je šah izgubio na popularnosti u svijetu. I Karpov želi potaknuti profesionalizaciju, komercijalizaciju i demokraciju u šahu i u šahovskim upravama. Kako je Karpov popularniji u istočnim zemljama, odlučili smo da je bolje da se on kandidira. Dok sam ja popularniji na Zapadu. Ali, kada ljudi vide Karpova i Kasparova skupa, znaju da se nešto važno događa u šahu. Nadamo se da će ova sinergija omogući da postignemo promjene u šahu. Nažalost, imamo malo vremena do izbora. Protiv nas jaka je inercija, 15 godina Iljumžinova, na čija obećanja su ljudi naviknuli i nastavljaju vjerovati njegovim bezumnim obećanjima. Ali, situacija se mijenja. Ne žalim što sam se aktivno uključio posljednjih pola godine i svoje vrijeme ću posvetiti Karpovu u nadi da će pobijediti.

Priznajem o šahu vrlo malo znam, ali imam dojam da većina ljudi danas uopće ne zna tko je prvak svijeta u šahu. Očekujete li da će dolazak Karpova na čelo FIDE vratiti šahu onaj sjaj koji je imao dok ste Vi i Karpov odigravali partije i mečeve.

Da, ljudi pamte po prezimenima: Fišer, Karpov, Kasparov. Oni koji prate sport i igraju šah znaju za Ananda. Ali, sve se to ne može promijeniti za jedan dan. Ali mi imamo program, gdje se nadamo da će ljudi znati tko su vrhunski šahisti i tko je prvak svijeta. Mislim da zajedno možemo uspjeti. Ovaj program nije samo za profesionalne, vrhunske šahiste, nego i za sve šahiste diljem svijeta. Radili smo dosta sa sponzorima u Americi i Karpov je dobio 4 milijuna dolara za razvoj šaha, od toga smo odlučili dati 300.000 dolara bivšim jugoslavenskim republikama. Ideja je da američkim sponzorima omogućimo reklamiranje preko šaha. Glavni problem je reputacija. Sve se sastoji na reputaciji. Kad spomenemo Iljumžinova, vi ne znate tko je to. Ali, očevidno je da kad spomenemo Kasparova i Karpova, sama reputacija nam omogućuje da privučemo sponzore u šah. Zato dosta optimistično gledam na to. U posljednje vrijeme puno putujemo i Karpov i ja, obilazimo naše postave i kontaktiramo sa šahovskom infrastrukturom. U protekla četiri mjeseca upoznao sam puno kvalitetnih ljudi koji rade u korist šaha diljem svijeta. To su novi ljudi – u Južnoj Americi, Srednjoj Americi, na Karibima, u Africi, Aziji, Europi. Želimo promijeniti kompletno staro rukovodstvo koje se nalazi u šahu, ali ne radi ništa u korist šaha.

Većina zemalja bivše Jugoslavije, među njima i Hrvatska, podržala je tu sinergiju Kasparov – Karpov. No, u Bosni i Hercegovini nije takva situacija. Je li Vas to na neki način razočaralo?

Uopćeno, situacija u Bosni i Hercegovini je vrlo složena. Bosna i Hercegovina je jedna od rijetkih balkanskih država koja je službeno podržala Kirsana Iljumžinova za FIDE i Alija Nihada Yazicija za ECU, odnosno ljude za koje smatram da su korumpirani i da su unazadili šah posljednjih godina. Većina zemalja iz okruženja (Hrvatska, Srbija, Makedonija, Crna Gora) uglavnom podržavaju Karpova kojega ja osobno podržavam. Odluka Bosne i Hercegovine za mene je bila svojevrstan šok, jer ljudi koji su potencirali donošenje te odluke - Osmanović, Demirović, Čaušević - bili su sa mnom u Sarajevu 1994. godine i ti isti ljudi prije dva mjeseca dali su mi obećanja da će podržati Karpova, odnosno mene i svoga igrača, jedinog delegata iz Bosne i Hercegovine na izborima, velemajstora Ivana Sokolova. Ovo je jedinstven slučaj da predstavnik jedne šahovske federacije nema podršku svoje zemlje.

Što Vam to govori?

Ovu odluku smatram amoralnom iz razloga što sam zaista smatrao da će obećanja biti ispunjena. Imajući u vidu činjenicu da Šahovska unija Bosne i Hercegovine ima financijskih problema, osobnim angažmanom htio sam pomoći. Da su moje namjere bile iskrene, dokazuje simultanka u Širokom Brijegu, koju igram čisto iz humanitarnih razloga. Očigledno svi kontakti koje sam imao s gore nabrojanim ljudima ostali su zatajeni za članove iz druga dva saveza u Bosni i Hercegovini. Imam informaciju da većina klubova iz Šahovskog saveza Republike Srpske podržava Karpova, dok mene simpatizira i podržava većina kluba iz Šahovskog saveza Herceg Bosne. Moji dolasci u Republiku Hrvatsku i Bosnu i Hercegovinu nikad nisu bili ničim uvjetovani, i ja sam vrlo razočaran promjenom stavova od ljudi iz Sarajeva s kojima sam imao lijepih uspomena. Nadam se da će oni shvatiti moje emocije i ispraviti pogrešnu odluku te ostati dosljedni obećanjima koja su mi dali.

Je li Vas razočaralo, budući da ste jako puno učinili, nevažno gdje se sve događalo, gdje su ljudi bili u potrebi i gdje se sve patilo, takvo stajalište jednog dijela Bosne i Hercegovine, i s druge strane – nije li malo čudnovato da je Sarajevo isto glasovalo „kao i Moskva“?

Htio bih se vratiti unatrag. Bio sam 1994. godine u Sarajevu, kao i 2000. godine, i igrao sam za sarajevsku Bosnu. Očigledno je u Bosni i Hercegovini da, kada bi Kasparov zatražio nešto od šahovskih igrača, oni bi to i učinili. Ali, rukovodstvo u Sarajevu ima neki svoj osobni interes. Ali, ovo što su oni napravili, donijeli odluku bez sastanka i razgovora sa mnom, prema mome mišljenju, je amoralno. Riječ razočaran je preblaga za to. Mislio sam da imam prijatelje tamo, i imao sam želju pomoći razvoju šaha u Bosni i Hercegovini. Mislio sam da da bi novac koji smo odredili mogao pomoći razvoju šaha i da bi to bilo dobro za cijeli šah uopćeno. Razvijati i ulagati u šah nije ni Kasparov, ni Karpov nego dobrobit cijelog šahovskog svijeta. I ponovno ću ponoviti da je odluka Unije po meni loša i da je malo reći da sam razočaran.

Što je Vaš cilj u cijeloj ovoj priči?

Nama je jedan od ciljeva pomoći šah u svim bivšim jugoslavenskim republikama. Nekadašnja Jugoslavija je bila država sa šahovskom tradicijom, a takvih država nema puno u svijetu. Najveća popularizacija šaha se najlakše može postići u zemljama koje imaju šahovsku tradiciju. Točno, svaka država ima svoj glas i tako i treba biti u demokraciji. S te strane gledajući, kako Hrvatska ima jedan glas, ima ga i Bosna i Hercegovina, ali i Gana, Aruba. Ali, po nama, prvo trebamo podržati razvoj šaha u državama sa šahovskom tradicijom. Poznato je da Europa ima dugu šahovsku tradiciju, a da su balkanske države jedne od najboljih. Nema nije toliko cilj dobivanje glasova iz bivše Jugoslavije, koliko jačanje šahovske tradicije.

Je li Vaš dolazak u Široki Brijeg ipak moguće motiviran lobiranjem za promjenu odluke Šahovske unije?

Ne, za mene to ima razne, šire aspekte. Računam da trebam pomoći svojim prijateljima iz Herceg Bosne, jer nisam osoba koja gleda na stvari kratkoročno, računam da će oni znati cijeniti moju dobru volju i dugoročno surađivati sa mnom. Moja želja jeste da Bosna i Hercegovina promijeni odluku i ne radi se o lobiranju na njezinog delegata u FIDE-u. Dolaskom u Široki Brijeg želim kazati svim šahistima da je Gari Kasparov prijatelj Bosne i Hercegovine.

Poznato je da ste u nekoliko navrata dolazili u Bosnu i Hercegovinu, prije svega u Sarajevo. U dva navrata ste bili u Sarajevu. Poznat je i Vaš humanitarni rad, ne samo u Bosni i Hercegovini nego i diljem svijeta. Koji su Vaši motivi da to radite?

Ako govorimo o tragedijama koje se događaju bilo gdje u svijetu, ja ću se uvijek držati svih principa i podržati stranu koja je žrtva vojne agresije. Opće je poznato da su i Hrvatska i Bosna i Hercegovina u jednom trenutku bile žrtve agresije. Nadam se da je to sada sve povijest i da se neće nikada ponoviti. Ja sam samo iskoristio svoju poziciju, jer za mene nije niti principijelno niti religiozno imati drukčiji stav od toga da tko prvi krene ratovati, nije u pravu. Tako je bilo u Bakuu, tako je bilo u Vukovaru, tako je bilo u Sarajevu, tako može biti bilo gdje u svijetu. Sada je sve to povijest koja se neće ponoviti. Nadam se, u ovoj suradnji s Karpovom, da ćemo uspjeti pomoći da se povežu šahisti i obnove veze koje je rat uništio.

Poznato je da imate zakladu. Time pokušavate poticati mlade ljude da igraju šah, ali vjerojatno imate i dodatne motive.

Prema mome mišljenju, šah treba težiti tome da postane sastavni obrazovni predmet u školama, jer, kao što je pokazao provedeni eksperiment u svim državama svijeta, šah je vrlo efektivno sredstvo za poboljšanje uspjeha. Djeca koja igraju šah imaju manje problema i postižu bolje rezultate kada su u pitanju matematika, jezici, fantazija (mašta), disciplina, itd. Šah razvija mnoge pozitivne karakterne crte. Šah ne traži velike uvjete za razliku od ostalih sportova, kao što su nogomet, tenis, plivanje. Osim toga, današnji šah je dosta povezan s računalnim obrazovanjem, i volim vidjeti djecu diljem svijeta koja igraju šah preko interneta, a također postoje i škole šaha koje se pohađaju preko interneta. Zato se trudim angažirati biznismene i političare da podrže šah, bilo gdje u svijetu – bila to Bosna i Hercegovina, Španjolska ili Amerika.

Može li vas pulen Karlsen Magnus reinkarnirati u šahu?

Trenirao sam Magnusa, evo ovdje je on sjedio prošle godine. Radili smo godinu dana, i rezultat se vidi – postao je prvi na svjetskoj rejting listi FIDE, a dalje je sve na njemu. Ako on bude igrao prvenstvo svijeta, pomoći ću mu koliko mogu. Smatram da je veoma pozitivno što je mladi zapadni šahist prvi igrač po rejtingu, prvi poslije Fischera, to je velika stvar za šah u Norveškoj, Skandinaviji i uopće u cijelome zapadnom svijetu. Popularan je i u Americi, ima ugovore za reklame. Magnus je dobra stvar za cijeli šah. Za mene je to također veliko djelo za propagandu šaha.

Jeste li s ovom borbom na šahovskome polju izgubili političke ambicije suprotstavljati se drugoj vrsti sinergije Medvedev – Putin koja suvereno vlada Rusijom?

U protekla četiri mjeseca sam slabije u politici, premda se stalno konzultiram sa svojim prijateljima, i radimo na našim projektima. Ali, nemoguće mi je pratiti dvije kampanje i biti na svim mjestima u isto vrijeme. Po meni, ovo što se sada događa u Rusiji, uključujući požare, kao i kad pogledamo opću ekonomsku situaciju, sve ide unatrag. Medvedev i Putin nisu Karpov i Kasparov. Oni nisu tandem i nisu kompetentni kao mi, kod njih postoji samo jedna ličnost, a to je Putin. Logično je da takva situacija ne može dugo opstati, tu mora biti problema prije ili kasnije, a kako sada stoje stvari, reklo bi se prije. To nije funkcionalna skupina nego samo jedna strana. Poslije konferencije FIDE, gdje će Karpov dobiti izbore, nadam se da ću se moći ispočetka posvetiti politici. Meni je važna pobjeda Karpova kako bismo mogli ispuniti svoje obećanje. Nisam odustao od svoje političke funkcije i i dalje sam protiv opstanka Putinove vlade.

Smatrate li da je mjesto Rusije u Europskoj uniji?

Prema mome mišljenju, Rusija nema drugog izlaza. Rusija se treba integrirati u Europu. Napisao sam djelo o budućoj Rusiji, Rusiji poslije Putina, i smatram, daleki istok Rusije i Sibir će postati dio Kine. Vladivostok će biti ili europski ili kineski grad, kao samo ruski neće moći opstati. Rusija će se ili integrirati u Europu, ili će se raspasti. Za mene je sve to veoma očigledno. Moje mišljenje je da Rusija, po povijesti, po budućnosti pripada Europi.

Uživate li u Hrvatskoj, kako Vam ovdje u Makarskoj, kako ocjenjujete uslugu, turističku sezonu…

Ovdje sam, u ovoj kući 14 godina. Prve četiri godine sam boravio na Crvenom otoku kraj Rovinja, a ovdje sam proteklih četrnaest godina. Nama je ovdje dobro i osjećamo se kao kod kuće. Kad sam prvi puta došao, mom sinu je bilo osam mjeseci. A pogledajte ga sad – veći je od mene. Odrastao je s prijateljima ovdje. Naša tradicija je ljetovati u Hrvatskoj. Doma se zna, svake godine ništa nije isplanirano, osim ljetovanja u srpnju ili kolovozu u Makarskoj. Svake godine dolazimo na Jadransko more.

Čovjek kupio stan za 98.000 eura i sad ga prodaje za 275.000. Zagrepčanka: ‘Rekla sam da se treba sramiti’