Već nekoliko mjeseci iščekuje se formiranje novog Državnog povjerenstva za granice BiH, u kojem bi trebao biti i Zoran Perković, aktualni pomoćnik ministra vanjskih poslova za međunarodnopravne i konzularne poslove i u dva navrata član povjerenstva koje se bavilo identifikacijom državne granice BiH. S Perkovićem smo razgovarali o aktualnim pitanjima vezano uz granicu između BiH i Hrvatske, kao i o pitanjima koja pokrivaju njegov resor unutar MVP-a.

• Što bi trebao biti zadatak novog Državnog povjerenstva za granice kada ono konačno bude utemeljeno?

- Zadatak tog povjerenstva bit će da ispred BiH, u dogovoru s povjerenstvima drugih zemalja, okonča proces identifikacije državne granice između BiH i tih susjednih zemalja. Ta granična crta bi trebala slijediti tzv. avnojevsku crtu, odnosno crtu koja je postojala u vrijeme disolucije bivše Jugoslavije.

• Zašto je potrebno toliko vremena za identifikaciju državne granice? Povjerenstva u različitom sastavu već dugo godina rade na tome. Zašto taj posao još nije završen?

- Ovdje se radi o činjenici da razdvajanjem bivših jugoslavenskih republika granica između njih nije utvrđivana na ovaj način, što znači da nije identificirana na terenu. U praksi to znači da u trenutku prijenosa stanja s karata na teren, a na temelju katastarskih i drugih podataka, dolazimo do toga da i jedna i druga država polažu pravo na određeni prostor. Druga vrsta problema su riječni tokovi koji se mijenjaju. Mi smo imali takav slučaj na Savi, a pogotovo će se to pojaviti kao problem u razgraničenju Hrvatske i Srbije na Dunavu. Treći problem su zemljišne knjige, jer imate slučajeve da se jedna nekretnina vodi u katastarskim općinama koje pripadaju različitim republikama, odnosno državama.

• Sporazum o granici Izetbegović-Tuđman nastao je također kao rezultat takvog rada na identifikaciji granice?

- Činjenica je da su dvije države formirale zajedničko mješovito povjerenstvo za utvrđivanje državne granice i da su potrošeni sati i sati na rad tog povjerenstva, da je “prečešljan” svaki kilometar međudržavne granice i da su u svemu tome sudjelovali najbolji stručnjaci koje su obje zemlje imale u to vrijeme. Kao rezultat svega toga i dogovorenih principa u utvrđivanju državne granice došlo se prvo do parafiranja, a onda i do potpisivanja sporazuma od dvojice ovlaštenih potpisnika.

• Smatrate li Vi da je taj sporazum dobro rješenje za obje zemlje?

- Kada potrošite toliko godina da se dođe do tog sporazuma i kada izvagate sve što on sadrži, onda mislim da je taj sporazum optimalno rješenje za obje strane. Ako se o tome razmišlja trezvene glave i ako se isključi politikanstvo, jeftino stjecanje političkih poena na obje strane, vrlo lako se može utvrditi da ovim sporazumom profitiraju i BiH i Hrvatska. Profitiraju iz nekoliko razloga, a najvažniji je da u očima međunarodne zajednice pokazuju da su kao države sazrele da vrlo odgovorno i bez posredovanja mogu rješavati tako osjetljiva pitanja, kao što je utvrđivanje međudržavne granice. Drugi važan razlog po meni je to što mislim da nijednoj ni drugoj državi nije u interesu rješavanje tog spora kroz međunarodnu arbitražu. To oduzima puno vremena, a mnogo i košta. Treća stvar je što bi se i arbitražom vrlo izvjesno došlo do istog rezultata, samo bi se izgubilo vrijeme. Stoga vjerujem da je ratifikacija sporazuma Tuđman-Izetbegović optimalno rješenje za obje zemlje, rješenje kojim obje zemlje dobivaju.

• Zašto vjerujete da bi arbitraža dovela do istog rješenja kakvo je predviđeno sporazumom Tuđman-Izetbegović?

- Ako se ne ratificira taj sporazum, mislim da nije rješenje u ponovnom otvaranju pregovora, jer oni ne bi donijeli kvalitetniji rezultat. Onda je krajnje rješenje međunarodna arbitraža, a ona će svakako uzeti u obzir dvije stvari. Prvu, da postoji potpisani sporazum od ovlaštenih predstavnika dvije zemlje. I drugu, da se taj sporazum, sukladno onome kako je identificirana državna granica prema tom sporazumu, primjenjuje na terenu svih ovih godina i da kao takav nije izazvao nikakav ozbiljniji incident na terenu. Prema tome, mislim da bi svaka arbitraža uzela u obzir te dvije činjenice i da bi u konačnici ishod te arbitraže mogao biti istovjetan sporazumu Tuđman-Izetbegović.

• Svojedobno je najavljivana liberalizacija viznog režima s većim brojem zemalja izvan Europe. Ima li i kakvih planova s tim u vezi?

- BiH je u postupku liberalizacije viznog režima sa zemljama EU-a preuzela obvezu harmonizirati svoj pravni sustav u tom dijelu sa zemljama Schengenskog sporazuma, koje imaju tzv. bijelu listu. Na toj listi se nalaze zemlje čiji državljani ne trebaju vize za ulazak u EU. Sukladno tomu, mi smo potpuno ujednačili svoju “bijelu” i “crnu” listu sa zemljama EU-a. Izuzetak je samo Republika Turska s kojom mi zbog povijesnih, kulturnih i drugih veza koje postoje između BiH i Turske imamo bezvizni režim. Mi smo sukladno toj harmonizaciji viznog režima s režimom koji važi u zemljama Schengena donijeli odluku o slobodnom viznom režimu za 12 zemalja Južne Amerike, a s Brazilom smo potpisali i poseban sporazum. Istodobno, s nekoliko zemalja u Europi koje nisu na “bijeloj” schengenskoj listi smo međunarodnim sporazumima definirali pogodnosti za ulazak u BiH njihovim državljanima. Tu prvenstveno mislim na Rusiju i Ukrajinu i praktično u ovom trenutku, osim Bjelorusije i Moldove, mi sa svim zemljama Europe imamo slobodan vizni režim. Prema novoj odluci o vizama, postoji i jedna posebna olakšica po kojoj državljani svih drugih zemalja svijeta ako imaju validnu schengen vizu mogu doći u BiH bez vize na razdoblje od sedam dana. Uvjet je da u BiH moraju dolaziti s prostora EU-a, odnosno Schengenskog sporazuma.

• Kakvi su podaci o broju i stanju bh. državljana na kriznim područjima u svijetu, a posebno u Siriji? Koliko je BiH u mogućnosti pomoći tim ljudima?

- Državljani BiH nisu obvezni javljati se našem diplomatskom predstavništvu prilikom putovanja u inozemstvo. Neke zemlje imaju vrlo sređene podatke o legalnom boravku naših državljana u tim zemljama. Na žalost, mnoge zemlje nemaju te podatke, posebno u kriznim situacijama. To nama stvara probleme, jer ako nemate precizne podatke, teško možete planirati eventualno zbrinjavanje ili evakuaciju naših građana iz kriznih područja u svijetu. Značajna iskustva smo stekli tijekom krize u Libiji, gdje smo, ipak, imali jasniju situaciju, jer su tamo bile naše tvrtke s preciznim podacima o radnicima koji borave u Libiji. Situacija u Siriji je specifična i tu smo imali jedan broj naših građana koji su uglavnom u bračnim vezama sa sirijskim državljanima. Njihova djeca imaju dvojno državljanstvo ili državljanstvo samo jedne zemlje, što u pravnom i administrativnom smislu komplicira situaciju. Tridesetak naših državljana i članova njihovih obitelji koji nisu državljani BiH su evakuirani iz Sirije. Imamo jedan broj bh. građana koji nisu pokazali interes da napuste Siriju i mi nastojimo preko našeg veleposlanstva u Jordanu i konzulata u Istanbulu održavati kontakt s tim ljudima. Trenutačno ne postoji niti jedan bh. državljanin u Siriji koji je pokazao interes da napusti tu zemlju, a da mu to nije omogućeno.

• Je li diplomatska-konzularna mreža BiH odgovarajuće raspoređena i je li praksa pokazala da su potrebne određene promjene?

- Mi imamo 56 diplomatsko-konzularnih predstavništava u svijetu i za ovako malu zemlju to je značajan broj. Sa stanovišta nas u MVP-u naravno da bi bilo bolje da ih je više, ali o tome ne odlučujemo mi i sami smo svjesni ekonomske situacije u kojoj se zemlja nalazi i njenih materijalnih mogućnosti. U takvoj situaciji tragamo za najboljim rješenjima i u tom svjetlu treba promatrati i novu odluku o vizama koja omogućava strancima da sa schengen vizom ulaze u BiH pod određenim uvjetima.
Svjesni smo da nekome u Južnom Americi ili podsaharskom dijelu Afrike nije lako prelaziti dvije tisuće kilometara do najbližeg veleposlanstva BiH da bi aplicirali za vizu. U bilateralnom aspektu mi uočavamo taj hendikep nepostojanja diplomatsko-konzularnih predstavništava na nekom prostoru. Zemlje EU-a to rješavaju tako što jedna zemlja “pokriva” drugu na nekom prostoru. Jedna od ideja je da bivše jugoslavenske republike pokušaju zajednički organizirati neke poslove. Mi smo nedavno potpisali sporazum sa Srbijom koji bi omogućavao da sutra negdje u svijetu, u dogovoru sa Srbijom, njihova diplomatsko-konzularna predstavništva zastupaju i interese građana BiH i obrnuto. Vjerujem da će stvari ići u tom pravcu.

Još jedan dokaz da hrvatska ‘leži na zlatu’, građanima će grijanje biti 70 posto jeftinije