Naslovnica

Hrvati iz BiH ne mogu biti moneta za potkusurivanje

Predsjednik Republike Hrvatske danas dolazi na konferenciju u Sarajevo na kojoj će se govoriti o religijama i kulturama u dijalogu. Objašnjava kako je važno prenijeti na ovim prostorima poruke mira, razumijevanja i tolerancije...
09. rujna 2012. u 10:22 8 komentara 1 prikaza
\'03.10.2011., Zagreb -  Prof. dr. sc. Ivo Josipovic, predsjednik Republike Hrvatske. Photo: Davor Puklavec/PIXSELL\'
Foto: Davor Puklavec/Pixsell

 

Više od dvije stotine sudionika, među kojima će biti i hrvatski predsjednik Ivo Josipović, predsjednik Europskog vijeća Herman van Rompuy i talijanski premijer Mario Monti okupit će se danas u Sarajevu na Međunarodnom susretu za mir. Tim povodom smo razgovarali s predsjednikom RH koji govori o važnosti ovoga susreta, ali i o cjelokupnim odnosima i situaciji u regiji. Sarajevo je izabrano za mjesto susreta pod geslom - “Naša je budućnost živjeti zajedno”, jer predstavlja simbol suživota i tolerancije i simbol svijeta kakav bi trebao biti u budućnosti.
• Dolazite na konferenciju u Sarajevo na kojoj će se govoriti o religijama i kulturama u dijalogu. Dva desetljeća nakon krvavih ratova koliko je takav dijalog prisutan u našoj regiji, a napose u BiH?
Prisutan je, ali intenzitet varira i još uvijek suviše ovisi o dnevnoj politici. Još uvijek dnevna politika nameće ritam, a ne obrnuto, i to mislim da je problem. U ovoj regiji naravno da treba, kao i u svakoj drugoj, razumjeti da postoje zasebni interesi raznih zemalja i da se i unutarnja i vanjska politika rukovode tim interesima. Međutim, sigurno postoji i niz zajedničkih interesa koji uvelike mogu doprinijeti napretku svake pojedine zemlje, npr. razvoj i povezivanje regionalne infrastrukture. Ali na žalost ti vrlo konkretni interesi još su uvijek žrtve, ili taoci, prošlih sukoba. Mir je najdragocjeniji dar i može se čuvati jedino dijalogom, međusobnim poštivanjem i razumijevanjem.
• Mogu li i kako ovakvi skupovi, na kojima sudjeluju državnici, ali i najviši vjerski autoriteti, doprinijeti otklanjanju predrasuda i jačanju povjerenja među ljudima različite religijske i kulturne pripadnosti?
Sigurno da mogu, za mene je vrlo snažna poruka da za istim stolom sjede vjerske vođe islamske, katoličke, pravoslavne i židovske vjere, i da javno žele pokazati i podijeliti svoju nadu i dobru volju. Bitno je da ljudi to vide, važna je simbolika zajedništva. Ako mogu oni, mogu i trebaju i njihovi vjernici, ali i svi drugi ljudi koji žele mir i napredak, bez obzira jesu li vjernici ili ne. Prevažno je poslati poruku o suradnji i toleranciji, jer nitko od nas ne živi u bunkeru. Živimo jedni pored drugih, jedni s drugima, i bilo bi žalosno da se ne poznajemo i ne pomažemo. Nedavna prošlost je pojačala predrasude i uništila niz oblika i kanala komunikacije među ljudima. To nije dobro. Neznanje je gorivo za strah, a strah je najplodnije tlo za sukob. Podsjećam, kada sam odlučio posjetiti stratišta u BiH, i bošnjačka, i hrvatska i srpska, zamolio sam političare svih nacionalnosti, svećenike svih vjera da mi se pridruže. Upravo njihov doprinos dao je uvjerljivost i povjerenje ljudi toj gesti sućuti i pomirenja.
• Hrvatska Vlada najavljuje skoru ratifikaciju Sporazuma Tuđman - Izetbegović vezano uz granicu na moru. Kakav je Vaš stav o tome?
Svoj sam stav rekao vrlo jasno: potrebno je sa svim susjedima riješiti pitanje granice. Sporazum je potpisan i dobro je da ga hrvatska Vlada upućuje u proces ratifikacije. On naprosto ne može ostati visjeti u zraku tolike godine.
Na Hrvatskom saboru je da konačno pozitivno ili negativno odluči o sporazumu, odgovorno, i uz punu svijest što svaka od opcija nosi.
Odluka mora biti ozbiljna, državnička. Da se donese prava odluka, ona koja neće opterećivati političke odnose u Hrvatskoj, a ni odnose s BiH, očekujem da će u procesu ratifikacije Vlada vrlo jasno reći da li se sporazumom predviđena granica razlikuje od one koja bi se utvrdila prema Badinterovim načelima, konkretno, kakve su bile granice Hrvatske i BiH kao bivših republika u SFRJ. Jedino je to relevantno. Sva povijesna razmatranja gdje je i kada se mijenjala granica kroz stotine godina povijesti, nebitna su.
Isto kao i vlasnički odnosi na području dva škoja i Kleka. Ako se sporazumom predložena granica ne razlikuje od one koja je među nekadašnjim republikama postojala u vrijeme osamostaljenja BiH i Hrvatske, nema nikakve dvojbe. Sporazum odmah treba ratificirati. Ako se granica prema sporazumu razlikuje od granica bivših republika, Vlada u postupku ratifikacije jasno treba reći u čemu se razlikuje i zašto je dobro da se upravo takva granica prihvati. Naravno, Sabor će reći svoje, ali i javno mnijenje, što je važno za unutarnjopolitičke odnose. Zapravo, i ja očekujem obrazloženje Prijedloga zakona o ratifikaciji i nadam se da će ono biti takvo da omogući stavljanje točke na pitanje granica s BiH.
• Na predsjedničkim sastancima koje imate s kolegama iz BiH inicira se rješavanje spornih međudržavnih pitanja. Međutim, dosad je vrlo malo urađeno na rješavanju otvorenih pitanja između Republike Hrvatske i BiH. Zašto?
Predsjednička razina je najveća razina političke poruke, a razina vlada je operativna. Potrebna je sinergija obje te razine, naravno, i u BiH, i u Hrvatskoj. Donedavno, kao da je postojao politički strah od provedbe načelnog stava da konačno treba zatvoriti sva sporna pitanja.
Danas, na obje strane prepoznajem svijest o tome da konačno treba stvari pomicati s mjesta. Vlada premijera Milanovića ima kapacitet i volju da se problemi rješavaju, vjerujem da je tako i na strani BiH. Mnoga su otvorena pitanja, poput imovine pravnih osoba, granica, vlasničkih odnosa, i neka druga, posljedica raspada bivše države i sve zemlje nastale nakon SFRJ ih međusobno imaju. To je jedna dugotrajna i komplicirana brakorazvodna parnica, da se malo našalim.
Ali kad biste objektivno sagledali, ta pitanja nisu toliko teška da ih postupno ne bismo riješili, neka čak i relativno brzo. Ali, osim otvorenih pitanja, imamo i pitanja od zajedničkih interesa, poput gospodarske suradnje, zajedničkog nastupa na trećim tržištima, jačanje znanstvene i obrazovne suradnje, poticanja ulaganja... Volio bih da i o tim pitanjima više i ozbiljnije razgovaramo.
• Od prekogranične suradnje se najviše očekuje u vrijeme prirodnih nedaća, kakvi su bili nedavni požari u regiji. Je li odgovor Republike Hrvatske i BiH na ovaj problem mogao biti koordiniraniji i bolji?
Hrvatska je pomogla kad god je mogla s kanaderima, iako smo i mi imali teško ljeto što se tiče požara. Ali, upravo je to dobar primjer i dobar odgovor i na dio vašeg prvog pitanja: vatru ne zanima gdje je granica, a na nama je da budemo dovoljno pametni da shvatimo da gaseći kod susjeda, pomažemo njemu i čuvamo svoje.
Sigurno je da se u pitanjima sigurnosti, a ovo je jedno od njih, treba puno bolje koordinirati i organizirati na regionalnoj razini.
Kad bismo imali jake udružene regionalne kapacitete, požari bi bili sanirani znatno brže, i to bi bila učinkovitija preventivna mjera za čuvanje prirodnog bogatstva koje ova regija ima.
• Nedavno istraživanje provedeno u BiH pokazalo je da većina građana BiH blagonaklono gleda na ulazak Hrvatske u Europsku uniju. Kako to komentirate?
Ljudi su realni i razumni – shvaćaju da je činjenica da će dvije trećine granice Bosne i Hercegovine postati granica s EU-om, a to može donijeti samo dobro BiH. Htjeli ili ne, ta će granica podizati standarde postupno u cijeloj zemlji. Dvije trećine će automatski početi dizati standarde, pa s njima i cijela zemlja. Ako želite nesmetano trgovati s EU-om, razvijati kulturne, obrazovne i druge odnose, morat ćete prilagoditi svoje standarde onim europskim. I mi smo prošli tu fazu kad su Slovenija i Mađarska postale članice EU-a. Postali smo bolje društvo. Nije uvijek bilo lako, ali, isplatilo se. Isplatit će se i vama u BiH.
• U BiH vlada i određena zabrinutost zbog ekonomskih posljedica ulaska Hrvatske u EU, posebno kada je u pitanju izvoz proizvoda iz BiH. Rade li dvije zemlje dovoljno na prevladavanju negativnih posljedica ulaska Republike Hrvatske u Europsku uniju?
Hrvatska već dugo upozorava i alarmira i kolege u BiH i institucije u Bruxellesu da se države u našem okruženju trebaju pripremiti na činjenicu da će vrlo skoro graničiti s Europskom unijom. Posebno, upozoravamo da u proizvodnji hrane, u tzv. fitosanitarnim standardima, EU ima vrlo stroge standarde. Tu nema pregovaranja i dogovaranja – ili ispunjavaš postavljeni standard i možeš izvoziti, ili ne ispunjavaš i ne možeš.
To što, recimo, neke životinje nisu uzgajane u uvjetima kakve propisuje Europska unija ne znači da su one bolesne. Ali su po propisima Europske unije “kontaminirane”, što znači da ne smiju ući na teritorij Europske unije. To je jednostavno tako, i vlada pravilo uzmi ili ostavi, ili se prilagodi, ili ne možeš trgovati s teritorijem Europske unije. Vrlo je važno da u BiH prihvatite to pravilo i da se što prije kvalificirate za trgovinu s Europskom unijom.
• Hrvatski gospodarstvenici su također zabrinuti jer ulaskom u EU Hrvatska izlazi iz bescarinske zone CEFTA-e. Neki od njih najavljuju i prebacivanje proizvodnje u BiH i Srbiju ako im država Hrvatska ne pomogne prevladati ovaj problem?
Hrvatska Vlada vodi intenzivne razgovore oko odobravanje prijelaznih razdoblja za prilagodbu u ovom pitanju, i sigurno će napraviti sve da bi ulazak Hrvatske u Europsku uniju bio što bezbolniji i za Hrvatsku i za zemlje u susjedstvu. Siguran sam i da će Bruxelles imati razumijevanja za naše argumente. Stvari se ne mogu naprasno presijecati, to nije dobro ni za koga, pa u konačnici ni za interese EU-a u ovoj regiji.
• Hoće li se i koliko odnos službenog Zagreba prema Hrvatima u BiH promijeniti nakon što Hrvatska iduće godine postane punopravna članica Europske unije?
Nadam se samo nabolje! Mislim da je u Hrvatskoj konačno sazrela spoznaja da Hrvati u BiH ne smiju biti moneta za potkusurivanje u međustranačkim odnosima i interesima. Oni su važan dio ukupnog hrvatskog korpusa, ali i nerazdvojni dio, jednakopravni narod suverene, susjedne države. Ne mogu zamisliti bolju poveznicu Hrvatske i BiH, boljeg temelja za savezništvo naših države. Većina Hrvata u BiH su i hrvatski građani, to su i mnogi Bošnjaci, pa i Srbi. To znači da će ulaskom Republike Hrvatske u Europsku uniju i oni postati i građani Europske unije. To je važna prilika za Bosnu i Hercegovinu. Ne vjerujem u priče i crne slutnje da će, kako kažu zloguki, svi iseliti iz BiH. Za to ne postoji nikakav razlog. Oni koji su htjeli otići iz ekonomskih razloga, to su već učinili, a dolaskom Europske unije na granice BiH stvarat će se gospodarske mogućnosti i šanse koje će, u to sam siguran, ljude zadržati, a neke koji su otišli i vratiti.
• Prorijedili ste svoje dolaske u BiH. Građani se pitaju - zašto?
Ako pogledate nekoliko mjeseci unatrag, vidjet ćete da nisam, Događa se da u neku zemlju u kraćem razdoblju odem nešto češće, a da onda u nekom razdoblju ne bude prilike za posjete. Sjetite se, nije prošlo puno vremena otkada sam zadnji put bio u BiH... Hrvatska je u finišu ratifikacije Sporazuma o članstvu u EU i svi smo posvećeni zadaći da se to privede kraju prije srpnja 2013. To je jedan od razloga da sam u zadnje vrijeme više putovao u zemlje Europske unije. Ja ću u Bosnu i Hercegovinu sigurno često dolaziti jer ste nam prevažan susjed, zato što uvijek imamo teme za razgovor i zato što u BiH imam prijatelje i sugovornike.Više od dvije stotine sudionika, među kojima će biti i hrvatski predsjednik Ivo Josipović, predsjednik Europskog vijeća Herman van Rompuy i talijanski premijer Mario Monti okupit će se danas u Sarajevu na Međunarodnom susretu za mir. Tim povodom smo razgovarali s predsjednikom RH koji govori o važnosti ovoga susreta, ali i o cjelokupnim odnosima i situaciji u regiji. Sarajevo je izabrano za mjesto susreta pod geslom - “Naša je budućnost živjeti zajedno”, jer predstavlja simbol suživota i tolerancije i simbol svijeta kakav bi trebao biti u budućnosti.

 

Više od dvije stotine sudionika, među kojima će biti i hrvatski predsjednik Ivo Josipović, predsjednik Europskog vijeća Herman van Rompuy i talijanski premijer Mario Monti okupit će se danas u Sarajevu na Međunarodnom susretu za mir. Tim povodom za Večernji list smo razgovarali s predsjednikom RH koji govori o važnosti ovoga susreta, ali i o cjelokupnim odnosima i situaciji u regiji. Sarajevo je izabrano za mjesto susreta pod geslom - “Naša je budućnost živjeti zajedno”, jer predstavlja simbol suživota i tolerancije i simbol svijeta kakav bi trebao biti u budućnosti.

• Dolazite na konferenciju u Sarajevo na kojoj će se govoriti o religijama i kulturama u dijalogu. Dva desetljeća nakon krvavih ratova koliko je takav dijalog prisutan u našoj regiji, a napose u BiH?

Prisutan je, ali intenzitet varira i još uvijek suviše ovisi o dnevnoj politici. Još uvijek dnevna politika nameće ritam, a ne obrnuto, i to mislim da je problem. U ovoj regiji naravno da treba, kao i u svakoj drugoj, razumjeti da postoje zasebni interesi raznih zemalja i da se i unutarnja i vanjska politika rukovode tim interesima. Međutim, sigurno postoji i niz zajedničkih interesa koji uvelike mogu doprinijeti napretku svake pojedine zemlje, npr. razvoj i povezivanje regionalne infrastrukture. Ali na žalost ti vrlo konkretni interesi još su uvijek žrtve, ili taoci, prošlih sukoba. Mir je najdragocjeniji dar i može se čuvati jedino dijalogom, međusobnim poštivanjem i razumijevanjem.

• Mogu li i kako ovakvi skupovi, na kojima sudjeluju državnici, ali i najviši vjerski autoriteti, doprinijeti otklanjanju predrasuda i jačanju povjerenja među ljudima različite religijske i kulturne pripadnosti?

Sigurno da mogu, za mene je vrlo snažna poruka da za istim stolom sjede vjerske vođe islamske, katoličke, pravoslavne i židovske vjere, i da javno žele pokazati i podijeliti svoju nadu i dobru volju. Bitno je da ljudi to vide, važna je simbolika zajedništva. Ako mogu oni, mogu i trebaju i njihovi vjernici, ali i svi drugi ljudi koji žele mir i napredak, bez obzira jesu li vjernici ili ne. Prevažno je poslati poruku o suradnji i toleranciji, jer nitko od nas ne živi u bunkeru. Živimo jedni pored drugih, jedni s drugima, i bilo bi žalosno da se ne poznajemo i ne pomažemo. Nedavna prošlost je pojačala predrasude i uništila niz oblika i kanala komunikacije među ljudima. To nije dobro. Neznanje je gorivo za strah, a strah je najplodnije tlo za sukob. Podsjećam, kada sam odlučio posjetiti stratišta u BiH, i bošnjačka, i hrvatska i srpska, zamolio sam političare svih nacionalnosti, svećenike svih vjera da mi se pridruže. Upravo njihov doprinos dao je uvjerljivost i povjerenje ljudi toj gesti sućuti i pomirenja.

• Hrvatska Vlada najavljuje skoru ratifikaciju Sporazuma Tuđman - Izetbegović vezano uz granicu na moru. Kakav je Vaš stav o tome?

Svoj sam stav rekao vrlo jasno: potrebno je sa svim susjedima riješiti pitanje granice. Sporazum je potpisan i dobro je da ga hrvatska Vlada upućuje u proces ratifikacije. On naprosto ne može ostati visjeti u zraku tolike godine. Na Hrvatskom saboru je da konačno pozitivno ili negativno odluči o sporazumu, odgovorno, i uz punu svijest što svaka od opcija nosi. Odluka mora biti ozbiljna, državnička. Da se donese prava odluka, ona koja neće opterećivati političke odnose u Hrvatskoj, a ni odnose s BiH, očekujem da će u procesu ratifikacije Vlada vrlo jasno reći da li se sporazumom predviđena granica razlikuje od one koja bi se utvrdila prema Badinterovim načelima, konkretno, kakve su bile granice Hrvatske i BiH kao bivših republika u SFRJ. Jedino je to relevantno. Sva povijesna razmatranja gdje je i kada se mijenjala granica kroz stotine godina povijesti, nebitna su. Isto kao i vlasnički odnosi na području dva škoja i Kleka. Ako se sporazumom predložena granica ne razlikuje od one koja je među nekadašnjim republikama postojala u vrijeme osamostaljenja BiH i Hrvatske, nema nikakve dvojbe. Sporazum odmah treba ratificirati. Ako se granica prema sporazumu razlikuje od granica bivših republika, Vlada u postupku ratifikacije jasno treba reći u čemu se razlikuje i zašto je dobro da se upravo takva granica prihvati. Naravno, Sabor će reći svoje, ali i javno mnijenje, što je važno za unutarnjopolitičke odnose. Zapravo, i ja očekujem obrazloženje Prijedloga zakona o ratifikaciji i nadam se da će ono biti takvo da omogući stavljanje točke na pitanje granica s BiH.

• Na predsjedničkim sastancima koje imate s kolegama iz BiH inicira se rješavanje spornih međudržavnih pitanja. Međutim, dosad je vrlo malo urađeno na rješavanju otvorenih pitanja između Republike Hrvatske i BiH. Zašto?

Predsjednička razina je najveća razina političke poruke, a razina vlada je operativna. Potrebna je sinergija obje te razine, naravno, i u BiH, i u Hrvatskoj. Donedavno, kao da je postojao politički strah od provedbe načelnog stava da konačno treba zatvoriti sva sporna pitanja. Danas, na obje strane prepoznajem svijest o tome da konačno treba stvari pomicati s mjesta. Vlada premijera Milanovića ima kapacitet i volju da se problemi rješavaju, vjerujem da je tako i na strani BiH. Mnoga su otvorena pitanja, poput imovine pravnih osoba, granica, vlasničkih odnosa, i neka druga, posljedica raspada bivše države i sve zemlje nastale nakon SFRJ ih međusobno imaju. To je jedna dugotrajna i komplicirana brakorazvodna parnica, da se malo našalim. Ali kad biste objektivno sagledali, ta pitanja nisu toliko teška da ih postupno ne bismo riješili, neka čak i relativno brzo. Ali, osim otvorenih pitanja, imamo i pitanja od zajedničkih interesa, poput gospodarske suradnje, zajedničkog nastupa na trećim tržištima, jačanje znanstvene i obrazovne suradnje, poticanja ulaganja... Volio bih da i o tim pitanjima više i ozbiljnije razgovaramo.

• Od prekogranične suradnje se najviše očekuje u vrijeme prirodnih nedaća, kakvi su bili nedavni požari u regiji. Je li odgovor Republike Hrvatske i BiH na ovaj problem mogao biti koordiniraniji i bolji?

Hrvatska je pomogla kad god je mogla s kanaderima, iako smo i mi imali teško ljeto što se tiče požara. Ali, upravo je to dobar primjer i dobar odgovor i na dio vašeg prvog pitanja: vatru ne zanima gdje je granica, a na nama je da budemo dovoljno pametni da shvatimo da gaseći kod susjeda, pomažemo njemu i čuvamo svoje.
Sigurno je da se u pitanjima sigurnosti, a ovo je jedno od njih, treba puno bolje koordinirati i organizirati na regionalnoj razini.
Kad bismo imali jake udružene regionalne kapacitete, požari bi bili sanirani znatno brže, i to bi bila učinkovitija preventivna mjera za čuvanje prirodnog bogatstva koje ova regija ima.

• Nedavno istraživanje provedeno u BiH pokazalo je da većina građana BiH blagonaklono gleda na ulazak Hrvatske u Europsku uniju. Kako to komentirate?

Ljudi su realni i razumni – shvaćaju da je činjenica da će dvije trećine granice Bosne i Hercegovine postati granica s EU-om, a to može donijeti samo dobro BiH. Htjeli ili ne, ta će granica podizati standarde postupno u cijeloj zemlji. Dvije trećine će automatski početi dizati standarde, pa s njima i cijela zemlja. Ako želite nesmetano trgovati s EU-om, razvijati kulturne, obrazovne i druge odnose, morat ćete prilagoditi svoje standarde onim europskim. I mi smo prošli tu fazu kad su Slovenija i Mađarska postale članice EU-a. Postali smo bolje društvo. Nije uvijek bilo lako, ali, isplatilo se. Isplatit će se i vama u BiH.

• U BiH vlada i određena zabrinutost zbog ekonomskih posljedica ulaska Hrvatske u EU, posebno kada je u pitanju izvoz proizvoda iz BiH. Rade li dvije zemlje dovoljno na prevladavanju negativnih posljedica ulaska Republike Hrvatske u Europsku uniju?

Hrvatska već dugo upozorava i alarmira i kolege u BiH i institucije u Bruxellesu da se države u našem okruženju trebaju pripremiti na činjenicu da će vrlo skoro graničiti s Europskom unijom. Posebno, upozoravamo da u proizvodnji hrane, u tzv. fitosanitarnim standardima, EU ima vrlo stroge standarde. Tu nema pregovaranja i dogovaranja – ili ispunjavaš postavljeni standard i možeš izvoziti, ili ne ispunjavaš i ne možeš. To što, recimo, neke životinje nisu uzgajane u uvjetima kakve propisuje Europska unija ne znači da su one bolesne. Ali su po propisima Europske unije “kontaminirane”, što znači da ne smiju ući na teritorij Europske unije. To je jednostavno tako, i vlada pravilo uzmi ili ostavi, ili se prilagodi, ili ne možeš trgovati s teritorijem Europske unije. Vrlo je važno da u BiH prihvatite to pravilo i da se što prije kvalificirate za trgovinu s Europskom unijom.

• Hrvatski gospodarstvenici su također zabrinuti jer ulaskom u EU Hrvatska izlazi iz bescarinske zone CEFTA-e. Neki od njih najavljuju i prebacivanje proizvodnje u BiH i Srbiju ako im država Hrvatska ne pomogne prevladati ovaj problem?

Hrvatska Vlada vodi intenzivne razgovore oko odobravanje prijelaznih razdoblja za prilagodbu u ovom pitanju, i sigurno će napraviti sve da bi ulazak Hrvatske u Europsku uniju bio što bezbolniji i za Hrvatsku i za zemlje u susjedstvu. Siguran sam i da će Bruxelles imati razumijevanja za naše argumente. Stvari se ne mogu naprasno presijecati, to nije dobro ni za koga, pa u konačnici ni za interese EU-a u ovoj regiji.

• Hoće li se i koliko odnos službenog Zagreba prema Hrvatima u BiH promijeniti nakon što Hrvatska iduće godine postane punopravna članica Europske unije?

Nadam se samo nabolje! Mislim da je u Hrvatskoj konačno sazrela spoznaja da Hrvati u BiH ne smiju biti moneta za potkusurivanje u međustranačkim odnosima i interesima. Oni su važan dio ukupnog hrvatskog korpusa, ali i nerazdvojni dio, jednakopravni narod suverene, susjedne države. Ne mogu zamisliti bolju poveznicu Hrvatske i BiH, boljeg temelja za savezništvo naših države. Većina Hrvata u BiH su i hrvatski građani, to su i mnogi Bošnjaci, pa i Srbi. To znači da će ulaskom Republike Hrvatske u Europsku uniju i oni postati i građani Europske unije. To je važna prilika za Bosnu i Hercegovinu. Ne vjerujem u priče i crne slutnje da će, kako kažu zloguki, svi iseliti iz BiH. Za to ne postoji nikakav razlog. Oni koji su htjeli otići iz ekonomskih razloga, to su već učinili, a dolaskom Europske unije na granice BiH stvarat će se gospodarske mogućnosti i šanse koje će, u to sam siguran, ljude zadržati, a neke koji su otišli i vratiti.

• Prorijedili ste svoje dolaske u BiH. Građani se pitaju - zašto?

Ako pogledate nekoliko mjeseci unatrag, vidjet ćete da nisam, Događa se da u neku zemlju u kraćem razdoblju odem nešto češće, a da onda u nekom razdoblju ne bude prilike za posjete. Sjetite se, nije prošlo puno vremena otkada sam zadnji put bio u BiH... Hrvatska je u finišu ratifikacije Sporazuma o članstvu u EU i svi smo posvećeni zadaći da se to privede kraju prije srpnja 2013. To je jedan od razloga da sam u zadnje vrijeme više putovao u zemlje Europske unije. Ja ću u Bosnu i Hercegovinu sigurno često dolaziti jer ste nam prevažan susjed, zato što uvijek imamo teme za razgovor i zato što u BiH imam prijatelje i sugovornike.Više od dvije stotine sudionika, među kojima će biti i hrvatski predsjednik Ivo Josipović, predsjednik Europskog vijeća Herman van Rompuy i talijanski premijer Mario Monti okupit će se danas u Sarajevu na Međunarodnom susretu za mir. Tim povodom smo razgovarali s predsjednikom RH koji govori o važnosti ovoga susreta, ali i o cjelokupnim odnosima i situaciji u regiji. Sarajevo je izabrano za mjesto susreta pod geslom - “Naša je budućnost živjeti zajedno”, jer predstavlja simbol suživota i tolerancije i simbol svijeta kakav bi trebao biti u budućnosti.

  • daniele:

    @ cienfuegos smutljivce. Pokusavas izokrenutu istorijske cinjenice. Za razliku od bivse HZ-HB i RS iz sarajeva nije niko istjeran neko su ili organizovano odlazili jer su im njihovi to porucili ili su bjezali od srpskog terora sa okolnih brda potpomognutim ... prikaži još! svesrdnom podrskom hrvata iz kiseljaka i okolnih kasaba. Nogostup je sigurno jos jedan od bisera savremene hrvatske knjizevnosti: samokres (pistolj), okolotrbusno pantalodrzalo(kais) itd. hehehe, ma daaaj odje..

  • mošnjo:

    Za daniele-pa nemoze bit svjeziji biser od Bošnjaka oni postoje točno 15 godina..kad ih je imislila medjunarodna zajednica..valjda se stide sto su muslimani...

  • Deleted user:

    I upravo Sarajevo izabrano za konferenciju pod nazivom-" Naša je budućnost živjeti zajedno". Grad iz kojeg je istjerano gotovo sve sto je Hrvatsko i Srbsko. Grad u kojem i nogostupe boje u zeleno. Zanima me da li ce se svi ... prikaži još! sudionici onako skupa prosetati zelenim nogostupima i poslati nam poruku mira..

Message