Smanjen unos proteina mogao bi usporiti biološko starenje, zaključak je opsežne analize koja je objedinila rezultate čak 361 znanstvene studije. Pregledni rad, koji su proveli znanstvenici sa Sveučilišta Wisconsin-Madison, nudi nove uvide u vezu između prehrane i dugovječnosti, piše Science Alert, prenosi Index.
Ovaj zaključak dolazi unatoč tome što su proteini ključni za izgradnju i obnovu mišića, regulaciju tjelesne težine i očuvanje mišićne mase u starijoj dobi, zbog čega se često preporučuje njihov pojačan unos. Autori studije stoga ne predlažu da se unos proteina smanji u svakom slučaju, već da se prilagodi potrebama pojedinca.
Prednosti i rizici unosa proteina
Istraživači u svom radu navode kako, unatoč preporukama o većem unosu proteina, sve više dokaza upućuje na to da njihovo ograničavanje potiče metaboličko zdravlje i dugovječnost kod različitih organizama.
Analiza pokazuje da su životinje na prehrani s manje proteina pokazivale znakove sporijeg starenja. Kod ljudi je smanjen unos proteina povezan s ublažavanjem upalnih procesa koji ubrzavaju starenje i s poboljšanjem općeg metaboličkog zdravlja.
S druge strane, autori ističu da je veći unos proteina koristan za osobe koje redovito vježbaju i rade na mišićnoj masi. "Sasvim je jasno da proteini podržavaju rast mišića i reakciju na vježbanje kod aktivnih ljudi", kaže jedan od autora, biomedicinski istraživač Dudley Lamming.
"No, s obzirom na to da većina vodi sjedilački način života, mnogi vjerojatno unose više proteina nego što im je potrebno, što može imati negativne posljedice za zdravlje."
Stanični mehanizmi i buduća istraživanja
Kao moguća objašnjenja za prednosti ograničavanja proteina, analiza navodi promjene u staničnoj signalizaciji koja se s rasta preusmjerava na održavanje, smanjeno nakupljanje takozvanih senescentnih ili "otpadnih" stanica te poticanje proizvodnje energije.
Istraživači napominju da manji unos proteina dovodi i do kemijskih promjena, poput povišene razine hormona FGF21. Rad također ukazuje na specifične aminokiseline koje bi mogle biti ključna veza između proteina iz prehrane i procesa starenja.
Moguće je, naposljetku, da su vrsta proteina koju jedemo i kombinacija aminokiselina u njima jednako važni kao i ukupna unesena količina. "Ove studije pokazuju da količina proteina koju konzumiraju ljudi koji nisu dovoljno aktivni može imati negativne posljedice za zdravlje, barem na razini populacije", navodi Lamming.
Preporuke ovise o načinu života
Autori ne preporučuju da svi generalno smanje unos proteina, ali pozivaju na preispitivanje stvarnih potreba, pogotovo s obzirom na dob i razinu tjelesne aktivnosti. Sljedeći koraci mogli bi uključivati istraživanja na ljudima koja bi detaljnije analizirala učinke proteina na starenje i metabolizam, što bi pomoglo u oblikovanju preciznijih preporuka.
"Dosadašnje preporuke poticale su ljude da jedu više proteina, ali istovremeno i da više vježbaju", kaže Lamming. "Vjerojatno moramo prilagoditi preporuke za unos proteina ne samo dobi, već i razini tjelesne aktivnosti pojedinca."