Moderan način života donio je velike promjene u našim navikama i ponašanju, pa danas živimo znatno drugačije nego nekada. Puno toga se promijenilo iako toga nismo ni svjesni. Svi se barem ponekad sjetimo stvari iz prošlosti kojih danas više nema, pa nam neke možda i nedostaju. Puno toga što su radile naše bake, pa i majke, danas više ne radimo. Gube se polako mnoge vrijednosti koje su nam prenijele starije generacije i one umru s novom generacijom jer moderan život donosi nove obrasce ponašanja i nove navike, piše Večernji list BiH.
Dječjih igara sve manje
Nekada se, primjerice, domaći kruh pekao svaki dan, a danas to još uvijek radi tek mali broj ljudi ili ga neki ispeku tek za posebne prigode. Takva je situacija i sa zimnicom, koju isto spravlja sve manje ljudi, što zbog visokih cijena povrća, što zbog praktičnosti i razmišljanja da je lakše kupiti. Polako se iz života mladih obitelji gube i obiteljska okupljanja, koja su držala cijelu obitelj na okupu jer se znalo da se to ne propušta. Danas to već održava sve manje obitelji zbog obveza djece ili roditelja, ili zbog drugih navika koje su preuzele to mjesto. Sve do prije 15 - 20 godina susjedi su bili naša desna ruka. Za sve što je trebalo zvali smo susjeda, sva slavlja i tuge dijelili smo prvo s njima, a danas mnogi ni ne znaju tko im je prvi susjed.
Bake su stalno ručno šivale, plele i heklale i sve su to prenosile na unuke, ali danas ipak gotovo nitko od tih unuka to ne radi.
Djeca su se igrala na ulici sve do mraka, od graničara, skrivača, lopte, gume, klikera..., a danas djecu tjeramo da izađu jer radije će u kući gledati u mobitel ili televizor ili igrati neke igrice... Fotografije su se stavljale u albume i tako čuvale, a sada fotografije čuvamo na mobitelu i tek mali broj ljudi ih izrađuje.
Pisala su se pisama i razglednice svima. Čestitke rođendana obavljale su se telefonom, uz nekoliko dodatnih pitanja i kraći razgovor, a ne kao danas kratkom porukom, a sve češće samo nekim prigodnim stikerom.
Više naših sugovornika otkrilo nam je što im iz života od prije 20-30 godina najviše nedostaje te smo dobili baš različite odgovore – nekima nedostaju svakodnevna druženja s prijateljima, susjedima..., nekima obiteljska okupljanja, nekima zimnica, dok nekima čak pisma, pa i imenici...
Jedna naša sugovornica kaže kako joj najviše nedostaje to što ljudi više ne razgovaraju kao prije. “Okupljamo se povremeno sa skupinom prijatelja i primjećuje se da to postaje sve rjeđe i rjeđe. Prije je to bilo obvezno barem dva puta tjedno, a sada nismo ni jednom tjedno, nego kada uspijemo uskladiti obveze svih nas. Tako da, na kraju, ako se vidimo jednom mjesečno, to je veliki uspjeh”, kaže nam 50-godišnja žena. Dodaje kako joj smeta i to što druženje sve više ometaju mobiteli. Stalno netko nekome nešto pokazuje - fotografije, snimke, objave na internetu...
“Druženja postaju puno manje slična nekadašnjima. Iako smo prijatelji više od 20 godina, sve se više gubimo jer pola vremena provedemo na modernoj tehnologiji ili pričajući o njoj”, kaže nam ova žena razočarano. Naglasila je kako joj uz to nedostaju i neke sitnice poput bakine pite, jer ona ne zna praviti domaću, ali i kuća koja miriše na domaći kruh.
Drugoj ženi najviše nedostaje vidjeti punu ulicu djece i čuti ih kroz prozor kako se igraju. “Prije su ulice bile pune djece koja se igraju. Samo se njih moglo čuti. Izmišljali su igre, svađali se i mirili, ali to mi je bilo nešto najljepše za čuti. Dok čujemo djecu, znamo da je sve dobro, a sada to nestaje. Djecu danas odvode u igraonice, parkove, šetnje..., malo tko ih izvodi pred zgradu. Tako mi nedostaje ta dječja graja, to vam ne mogu opisati. Cijeli nam je kvart zamro bez njihove igre”, navodi ova žena (49) i kaže da su njezina djeca već odrasla i studiraju u drugom gradu, pa joj nedostaju i česta obiteljska okupljanja. Okupljamo se samo kada dođu naša djeca, ali i djeca naše braće i sestara, jer i njihovi su gotovo svi vani. To je većinom za Božić, Uskrs i Veliku Gospu. To mi jako nedostaje, ali čim neki od njih dođu, okupimo se bare s njima na ručku. Ti dugi razgovori i smijeh i razne priče iz zajedničkih sjećanja nešto su nezamjenjivo”, kaže nam ova žena.
Sugovornica od 56 godina kaže nam kako bi voljela ponovno sa susjedima praviti zimnicu, prije svega, ajvar. Tako je, kaže, radila njezina majka, i ona je nekoliko puta, ali su prestali s vremenom. “To je nekad bio obvezni dio jeseni. A uz korisnu zimnicu, ujedno bi to bio cijeli dan lijepog druženja. Svi se skupimo i lakše sve odradimo uz razgovor i smijeh. Susjedi s kojima smo pravili, nažalost, odselili su se u inozemstvo, a nitko drugi u susjedstvu trenutačno ne pravi nikakvu zimnicu, pa tako ni ajvar”, kaže i objašnjava kako smo posljednjih godina izgubili puno toga.
Od čestitke do imenika
“Koliko god nam je moderni način života donio dosta dobrih stvari, osobito tehnike, isto nam je i uzeo puno važnijih stvari. Prije su bake čuvale djecu, danas su to vrtići. Prije smo popravljali cipele, danas se kupe odmah nove. Ne znam ni imamo li majstora u gradu za to. U kvartu je postojao jedan majstor za sve, popravljao je i perilicu, i televizor, i štednjak, sve... Svi su znali za njega, čak djeca, a danas jedva nađemo majstora za bilo što. Sve proslave su se slavile kod kuće, bilo je puno intimnije i ugodnije nego danas, kada se sve slavi u restoranu”, priča žena dodajući da bi mogla nabrajati satima što smo sve izgubili posljednjih godina.
Zanimljiva stvar nedostaje našoj novoj 49-godišnjoj sugovornici, koja kaže kako njoj svake godine nedostaje slanje čestitki za Božić. “Sjećam se toga još dok sam bila dijete i to mi uvijek budi lijepe emocije. Roditelji bi nekoliko dana prije Božića kupili jako puno čestitki, napravili bi kavu i sjeli za stol i satima pisali čestitke svoj rodbini i prijateljima. I to mi uistinu nedostaje, toliko da sam jedne godine pokušala i ja to raditi i shvatila da, nažalost, ne znam adrese gotovo nikoga. Sad ću pokušati doznati te adrese i vratiti to ponovno u svoj život”, kaže nam ova žena i dodaje kako je tehnologija puno toga promijenila u našim životima.
Njezin suprug (54) se sjeća i kako se nekada u goste išlo bez najave, samo pozvonite na vrata i dobrodošli ste, bez obzira na vrijeme. A danas se, kako kaže, po pet dana ranije dogovara obična kava. “Čak se prije ni vrata nisu zaključavala. Uvijek si nekome mogao ući, samo pokucaš pri ulasku, iz pristojnosti, da najaviš ulazak. Danas nema stana koji nije zaključan”, navodi on, dodajući kako to sve govori.
Na kraju ovaj sugovornik podsjeća i kako je prije svaka kuća imala imenik. “Bila to obična bilježnica ili rokovnik pretvoreni u imenik ili neki moderniji, nije važno, ali to danas nitko više nema. Pametni telefoni poslali su nam popularne imenike u zaborav”, rekao nam je na kraju ovaj muškarac. Posljednjih godina iz svakodnevnog života tiho su nestale mnoge tehnologije i predmeti, ali uz njih i naše navike. Ubrzan tempo života i tehnologija promijenili su način kako živimo. Odgovori naših sugovornika pokazuju da iza nekih naizgled malih stvari često stoji nešto puno veće – druženje, bliskost i povezanost. Nedostaje im osjećaj da imamo vremena jedni za druge.
Neke stvari koje su nestale možda ne možemo vratiti, ali možemo sačuvati barem neke.