BiH se nalazi na samom dnu europske ljestvice plaća. S prosječnom neto plaćom od oko 860 eura mjesečno, BiH zarađuje približno 10.300 eura godišnje, što je višestruko manje od europskog prosjeka i znatno manje od svih zemalja Europske unije.
Prema podacima Eurostata, prosječna godišnja neto plaća u Europskoj uniji za samca bez djece iznosi oko 26.929 eura. To znači da radnik EU u prosjeku zarađuje više od dvostruko više od radnika u BiH, dok je razlika u usporedbi s najbogatijim zemljama i do pet puta veća.
Očekivano, Luksemburg je na vrhu europske ljestvice s više od 54.000 eura godišnje, dok Irska i Danska prelaze 40.000 eura. U ovu skupinu spadaju i Nizozemska (36.837), Belgija (34.642), Švedska (34.624), Finska (33.641), Njemačka (oko 31.000) i Francuska (30.832). Ove zemlje ne znače samo veće plaće, već i gospodarstva u kojima radnici stvaraju znatno više vrijednosti kroz razvijenu industriju, usluge i visoku produktivnost.
U sredini europske liste nalaze se Španjolska i Italija, s oko 24.000–25.000 eura, dok Estonija, Slovenija i Cipar bilježe između 20.000 i 25.000 eura. I u tom dijelu Europe razlika u usporedbi s BiH ostaje velika, ali je vidljiv i trend konvergencije standarda unutar EU, piše Indikator.
Na dnu EU liste su Mađarska (12.967 eura), Rumunjska (13.233), Grčka (15.050), Slovačka (15.686) i Poljska (16.163). Iako su to zemlje koje su po razvijenosti bliže BiH, one i dalje imaju znatno veće plaće, s kontinuiranim rastom plaća posljednjih godina.
U usporedbi s regijom, razlika je još jasnija. Hrvatska ima oko 17.256 eura godišnje, dok Slovenija odlazi na oko 22.503 eura. To znači da radnik u Hrvatskoj u prosjeku zarađuje gotovo dvostruko više nego u BiH, a u Sloveniji više nego dvostruko. Drugim riječima, ono što se u BiH zaradi tijekom cijele godine, u susjednim razvijenijim gospodarstvima zaradi se u puno kraćem vremenu, što izravno utječe na odlazak radne snage.
Međutim, stručnjaci upozoravaju da same brojke ne daju potpunu sliku.
Ekonomist Faruk Hadžić kaže da se ekonomska situacija ne može promatrati samo kroz razinu plaća, jer one često ne prate stvarni životni standard.
- Povećanje plaća samo po sebi ne znači bolji život ako istovremeno rastu cijene osnovnih namirnica i troškovi života. Ključno je pitanje koliko zapravo ostaje građanima za trošenje nakon svih troškova - naglasio je Hadžić za "Glas".
Također upozorava da se u BiH često naglašava rast plaća, ali da se u praksi taj rast uvelike smanjuje povećanjem cijena u ključnim sektorima, navodeći da razlika u plaćama između BiH i EU nije slučajna, već odraz različitih ekonomskih modela i produktivnosti.
Prema njegovim riječima, dio te razlike ublažavaju niže cijene u manje razvijenim zemljama, ali ne dovoljno da se jaz bitno smanji. Na kraju je rekao da ključno pitanje nije samo kolika je plaća, već što se s tom plaćom može kupiti. U BiH, prema procjenama, osnovni mjesečni troškovi za četveročlanu obitelj iznose oko 3.340 KM, što znači da prosječna plaća pokriva tek oko polovice tih troškova. U takvim uvjetima čak i kućanstva s dvije prosječne plaće često jedva pokrivaju osnovne troškove, bez prostora za ozbiljnu uštedu.
Dok se Europa sve više izjednačava u pogledu prihoda i standarda, BiH ostaje izvan ovog procesa i ta razlika više nije samo statistika, već pitanje smjera u kojem se gospodarstvo kreće.