Kada osjećamo bol, svrbež ili peckanje, često pokušavamo skrenuti misli s neugode. No novo istraživanje sugerira da bi usmjeravanje pažnje upravo na ono što osjećamo moglo imati neočekivan učinak – ne samo na doživljaj simptoma, već i na način na koji tijelo regulira imunološki odgovor.
Istraživanje objavljeno u časopisu Nature Human Behaviour, prenosi ScienceAlert, pokazalo je da usmjeravanje pažnje na osjet povezan s upalom može pomoći tijelu u regulaciji imunološke reakcije, dok preusmjeravanje pažnje na nešto drugo može imati suprotan učinak.
Upala šalje signale mozgu
Upala je jedan od osnovnih obrambenih mehanizama organizma. Kada dođe do infekcije ili ozljede, imunološki sustav aktivira se i usmjerava prema zahvaćenom području. Istodobno, živčani sustav šalje mozgu informacije o tome što se događa u tijelu, što možemo osjetiti kao svrbež, peckanje, žarenje ili drugu vrstu neugode, piše Ordinacija.hr.
Ranija istraživanja pokazala su da usmjeravanje pažnje s takvog osjeta može smanjiti koliko nam je on neugodan. No znanstvenici dosad nisu znali može li promjena pažnje utjecati i na samu tjelesnu reakciju.
Kako bi to provjerili, koristili su kožni test s histaminom, koji se primjenjuje u procjeni alergijskih reakcija. Histamin izaziva malu reakciju na koži – pojavljuje se uzdignuto i otečeno područje, odnosno urtika, okruženo crvenilom.
U prvom eksperimentu sudjelovalo je 37 zdravih osoba. U jednoj situaciji trebale su pažljivo pratiti osjete iz upaljenog područja kože, a u drugoj su pažnju trebale usmjeriti na zanimljive videozapise.
Kada su obraćali pažnju na upalu, reakcija je bila slabija
Rezultati su bili zanimljivi. Sudionici koji su se usredotočili na upaljeno područje doživljavali su neugodu intenzivnije, što je u skladu s ranijim istraživanjima. No njihov je stvarni imunološki odgovor bio slabiji.
Prosječna veličina urtike iznosila je 3,5 milimetara kada su sudionici obraćali pažnju na osjet, u usporedbi s 5,0 milimetara kada su bili ometeni. I okolno crvenilo bilo je manje – 10,6 milimetara u odnosu na 14,0 milimetara.
Otprilike 90 posto sudionika imalo je izraženiju upalnu reakciju kada im je pažnja bila usmjerena drugdje, a reakcije su tada bile u prosjeku oko 1,5 puta veće.
Razlika se vidjela i u brzini smirivanja reakcije. Nakon 20 minuta gotovo 90 posto sudionika koji su obraćali pažnju na upaljeno područje imalo je urtiku koja je bila stabilna ili se smanjivala. U skupini koja je bila ometena to je bio slučaj kod samo 46 posto sudionika.
I drugi eksperiment, u kojem je sudjelovalo 20 osoba, dao je slične rezultate. Sudionici su se jednom usredotočili na nadraženu kožu, a drugi put na apstraktne oblike koje su gledali. Kada su pažnju usmjerili prema vlastitom tijelu, upalna reakcija bila je oko 1,6 puta manja.
Što bi moglo stajati iza toga?
Istraživači smatraju da bi objašnjenje moglo biti povezano s načinom na koji mozak obrađuje signale iz tijela.
Kada obratimo pažnju na određeni tjelesni osjet, taj signal postaje važniji mozgu, koji istodobno dobiva više informacija o tome što se događa na mjestu iritacije. To bi tijelu moglo omogućiti precizniju regulaciju imunološkog odgovora.
Kako bi provjerili tu pretpostavku, znanstvenici su ponovili test nakon što su područje kože utrnuli lidokainom. Učinak povezan s pažnjom tada je bio slabiji, ali nije potpuno nestao.
Dodatno praćenje autonomnog živčanog sustava pokazalo je da se razlike nisu pojavile u otkucajima srca, provodljivosti kože ili temperaturi kože. Međutim, pronađena je razlika u varijabilnosti srčanog ritma, neizravnom pokazatelju aktivnosti parasimpatičkog, odnosno vagalnog sustava koji sudjeluje u regulaciji upale.
To sugerira da usmjeravanje pažnje možda ne djeluje samo preko svjesnog doživljaja osjeta, već i putem živčanih mehanizama koji sudjeluju u regulaciji upale.
Ne znači da možemo izliječiti bolest snagom uma
Iako su rezultati zanimljivi, ne treba ih pogrešno protumačiti. Ovo istraživanje ne znači da možemo ozbiljne bolesti liječiti snagom misli.
U istraživanju je sudjelovalo samo 57 ljudi, a promatrana je mala, privremena imunološka reakcija na koži. Znanstvenici još ne znaju bi li se isti učinak mogao pojaviti kod infekcija, kroničnih upalnih ili autoimunih bolesti.
Ipak, rezultati otvaraju zanimljiva pitanja o odnosu mozga, živčanog i imunosnog sustava. Ono na što usmjeravamo pažnju možda ne mijenja samo način na koji doživljavamo simptome, već može imati ulogu i u tome kako tijelo fizički reagira na informacije koje prima.
Takva bi saznanja u budućnosti mogla pomoći znanstvenicima da bolje razumiju komunikaciju između mozga i tijela te pronađu nove načine za regulaciju određenih tjelesnih procesa.