U Livnu su, na obilježavanju 30. obljetnice operacije Ljeto '95., kojom su od 25. do 30. srpnja 1995. zauzeti Glamoč i Grahovo te ovladano zaleđem Knina, otvoreni neki nepoznati detalji o strategiji Oluje. Aktualizirana je i priča o smjeni načelnika Glavnog stožera HV-a Janka Bobetka i postavljanja na to mjesto Zvonimira Červenka. Što se zapravo dogodilo?
Bobetkov je grijeh što je 20. lipnja 1995. potpisao direktivu "Oluja 4", prema kojoj se postrojbama HV-a, među kojima su bile i 4. i 7. udarna gardijska brigada HV-a, naređuje povlačenje iz Bosne i Hercegovine te povratak u Hrvatsku. U prijevodu, to je značilo da će bojovnici sa zapovjednog prostora Split, umjesto sa zaleđa Dinare, krenuti frontalno u obliku "češlja" u završno oslobađanje Kninske krajine.
Tuđman se u to vrijeme nalazio u Argentini i nije bio upoznat s detaljima odluke. Čim je sletio u zagrebačku zračnu luku (28. lipnja 1995.), šokirani ministar obrane Gojko Šušak upoznao ga je s Bobetkovom odlukom. Ekspresno, Tuđman ga je razriješio dužnosti načelnika Glavnog stožera HV-a i izvan snage stavio zapovijedi "jer nisu u skladu sa smjernicama za provedbu državne politike". Istom odlukom za načelnika GS-a HV-a imenovan je general Zvonimir Červenko. On je tu dužnost trebao preuzeti 15. srpnja 1995., a do tada je general Bobetko za sve zapovijedi morao dobiti prethodno odobrenje predsjednika RH.
General Janko Bobetko imao je briljantnu vojnu karijeru. Kao zapovjednik Južnog bojišta u ljeto 1992., u vrijeme provedbe akcija Čagalj i Tigar, vezanih uz deblokadu Dubrovnika, koristio je teritorij susjedne države (BiH), što je u skladu s člankom 51. povelje UN-a, dok se u direktivi o Oluji odlučio za neobjašnjivo potpuno suprotan koncept – oslobađanje hrvatskog teritorija s područja Hrvatske. Mimo svoje logike vjerojatno se odlučio na prijedlog suradnika.
Nakon Tuđmanove odluke od 29. lipnja 1995., hrvatske postrojbe u sastavu hrvatskih snaga ostale su na prostorima livanjske bojišnice te je 15. srpnja 1995. ministar obrane Gojko Šušak održao tajni sastanak u Širokom Brijegu s političkim i vojnim vodstvom HVO-a i HV-a: Vladom Šoljićem, Antom Gotovinom, Rahimom Ademijem, Stankom Soptom, Ivanom Koradeom, Ljubom Ćesićem Rojsom, Ivicom Primorcem, Miljenkom Lasićem i Željkom Glasnovićem. Šušak je na sastanku prenio da je predsjednik Tuđman odobrio nastavak akcija hrvatskih snaga na području BiH. Rezultat strateškog sastanka u Širokom Brijegu bio je uspješna provedba akcije Ljeto '95., kojom su od 25. do 30. srpnja zauzeti Glamoč i Bosansko Grahovo te osigurani preduvjeti za oslobađanje Knina, a srpske postrojbe prisiljene na pregrupiranje, što je dovelo do smanjenja intenziteta napada na bihaćku enklavu. Inače, akciji Ljeto '95. prethodile su brojne druge operacije HV-a i HVO-a na prostorima od Kupresa do Grahova (Zima '94., Skok-1, Skok-2), a nakon Ljeta 95. – Maestral i Južni potez, kojima su hrvatske snage došle pred Banju Luku.
Nakon pada Srebrenice i molbi turskog predsjednika Demirela i predsjednika Predsjedništva BiH Izetbegovića za hrvatskom vojnom pomoći u obrani od srpske agresije u BiH, potpisana je Splitska deklaracija (22. srpnja) kojom je, uz povelju UN-a, dodatno legalizirano djelovanje postrojbi HV-a na prostorima BiH. Tri dana poslije hrvatske su snage u operaciji Ljeto '95. ovladale planinskim visovima Dinare, s kojih su 4. kolovoza krenule prema Kninu. Oslobodile su područje koje je okupirala tzv. Republika Srpska Krajina za četiri dana. I deblokirale bihaćku enklavu. Godinu dana poslije Bobetko je izdao knjigu "Sve moje bitke". Nju nisu upotpunile završne operacije Ljeto '95. i Oluja.