Kolumna

Plenkovićeva mirnodopska oluja zapuhala je iz Knina, a Tuđmanova ratna s Dinare

Plenkovićeva mirnodopska oluja zapuhala je iz Knina, a Tuđmanova ratna s Dinare
11.08.2020.
u 07:00
Pogledaj originalni članak

U projektu stvaranja ambijenta europskog uljuđenog civilnog društva predsjednik Vlade RH Andrej Plenković u “prvom poluvremenu” svoga mandata morao je paralelno dobiti nekoliko bitaka. Pobijediti na unutarstranačkim i parlamentarnim izborima te spriječiti da mu tranzicijski kosturi, koji su iskakali iz Agrokorovih, COVID-ovih, ratnih, ideoloških i drugih ormara, ne pokopaju tu strategiju. Istodobno, borio se za političko preživljavanje Hrvata u BiH. Diplomacijom u svijetu te financijskom i političkom podrškom umnogome je zaslužan što su oni, kao politički narod, preživjeli. Ni na međunarodnom ni na domaćem terenu nije mu bilo lako senzibilizirati sve opcije oko hrvatskog pitanja u BiH. Mnogi su na njega gledali iz različitih perspektiva. Brigu o Hrvatima u BiH dio javnosti u Hrvatskoj, osobito ljevica, smatrao je miješanjem u odnose u drugoj državi.

Unatoč svim zaprekama, uspio ih je uvjeriti kako je to strateško pitanje ne samo za RH nego i puno šire. Čak je za “svoj projekt” pridobio i dobar dio ljevice. Stoga danas nije čudno kada s tog spektra dolaze izjave ili (zakašnjela) odlikovanja kao priznanje za zasluge hrvatskom narodu u BiH. No, takva podrška sunarodnjacima u susjednoj državi bit će krhka, kratkoročna platforma koja će na nemirnim bh. rijekama potonuti bez dugoročnog stvaranja europskog ambijenta u cijelom okružju. Prije svega, to znači prestanak mirnodopskog rata. Za gašenje požara mržnje potrebni su hrabri vatrogasci, a ne podmukli piromani. I unutar i izvan zemlje. Potrebna je, dakle, europeizacija cijelog susjedstva, a nje neće biti sve dok se potpaljuju vatre povijesti. Zato Plenkovićev govor u Kninu može imati itekako koristan učinak na požarišta u BiH. A brojna su i danas aktivna.

Nikoga ne treba zavarati to što su hrvatsko-srpski odnosi u BiH naizgled bolji nego u drugim državama jer je ratne neprijatelje zbližio tek mirnodopski bošnjački unitarizam. Čim bi njega nestalo, povratak starim neprijateljstvima bio bi izvjestan. Jedino je globalno normaliziranje hrvatsko-srpskih odnosa jamstvo normalne suradnje tih dvaju naroda i u toj državi. Još je važnije normaliziranje hrvatsko-bošnjačkih odnosa koji su, pak, u Hrvatskoj mnogo bolji nego u BiH.

Plenković, naravno, zna da se njegova globalna strategija umnogome prelama upravo u BiH. Uostalom, baš kao i Tuđmanova u ratu, kada je Hrvatskoj slobodu i mir donio preko te države.

Velikosrpsku strategiju slomio je političkim dogovorom s Izetbegovićem i time legalizirao vojne operacije u BiH. Plodovi Oluje i za BiH su golemi – deblokada Bihaća, Daytonski/Pariški sporazum, završetak rata, mir… Zato čude primjedbe iz Sarajeva na odličja dodijeljena HVO-u. Nažalost, Bošnjaci, vođeni emocijama, a još više Srbi, ne sagledavaju kontekst, odnosno što je prethodilo Oluji i što su joj posljedice. I da su zbog svojih balvana ‘90. istom cestom pobjegli na traktorima ‘95. Nažalost, Srbija, još uvijek zarobljena u ratovima, od (kninskih) balvana ne vidi šumu pomirbe. Za razliku od političara, patrijarh SPC-a Irinej poziva na iskorjenjivanje mržnje i mir među Srbima i Hrvatima.

Današnja, mirnodopska oluja, treba donijeti ne samo u Hrvatskoj već i na cijelom Balkanu međunacionalnu pomirbu i dogovor. Nadajmo se da je zapuhala iz Knina i prema područjima u drugoj državi s kojih je akcija njegova oslobođenja i krenula. Sve do dalekih rijeka. Zato je Plenkovićev govor u Kninu (2020.), poput Tuđmanova dogovora s Izetbegovićem u Splitu (1995.), povijesno strateški bitan.

Za pretpostavke ratne Oluje, ali i mirnodopske, trebalo je stvoriti temeljni preduvjet – svehrvatsku pomirbu. Tuđman je to u ratu gotovo potpuno uspio. S mirom zajedništvo je blijedjelo. Radikali s obaju krajeva spektra ponajviše su rušili i dijelili narod. Nitko se nije imao hrabrosti obračunati s njihovom zapaljivom retorikom. Godinama su sužavali prostor za uljuđeno društvo i pojačavali neprijateljstvo prema drugima i drukčijima. Pa čak i prema sunarodnjacima u BiH.

Plenkovićevo prvo poluvrijeme mandata obilježeno je (i) obračunom s takvim pojavama. Nije podlegao jeftinom populizmu. Bez podilaženja gradio je svehrvatski projekt i preko očuvanja hrvatske pozicije u BiH. I stranku i državu uspio je vratiti u uljuđene europske vrijednosti. I stvoriti ozračje za Knin 2020. Vjetar koji je zapuhao iz kraljevskoga grada možda je danas povjetarac, ali u budućem vremenu mogao bi prerasti u oluju koja će se proširiti na cijeli Balkan. Oluju koja će otpuhati sve prepreke koje sprečavaju normalizaciju odnosa Hrvata sa Srbima i Bošnjacima. Tuđmanova ratna oluja zapuhala je s Dinare prema Kninu, a Plenkovićeva europska od Knina preko Dinare do, nadajmo se, Drine. Ne zaustavljaj se, vjetre s Dinare…•

Ključne riječi
Pogledajte na vecernji.hr

Komentari 1

PE
penelopea15
19:06 11.08.2020.

Pobrisali ste sve komentare gradjanima, i podmecete fasizam domacega izdajnika Anemicnoga pod ''uljudjeno europsko civilizirano drustvo'' nasim gradjanima? Pa Anemicni je zadrti fasista i vodi puzeci rat protiv nase zemlje i naroda, zajedno sa nacistima iz Brisela i Berlina. A sta vi mislite da su ljudi ludi da ne znaju prepoznati vas naczi/fasizam? Pa vidite kao su vas Britanci i Amerikaci odmah locirali u vasim prljavim rabotama osvajacine i porobljivacine tudjih suevrenih drzava i naroda i istejrali iz svoje kuce? Svicarci isto izlaze na referndum sada da zaustave nazi/fasisticku okupaciju svoje zemlje i naroda iz EU-ropskoga konc logora, i njihovoga roblja/jeftine radne snage/ sto krcaju po tudjim zemljama. Bolesni nacisti! Ako vi milsite da cete vi dobiti ovaj rat protiv slobodnoga i civiliziranog zapadnoga svijeta, i opet oteti suverene drzave narodima kao u dva svjetska rata, onda ste vi bolesni za ludnici i konopac oko glave u ludjackome krevetu.