Demografski pad problem je s kojim se suočavaju Hrvatska, Bosna i Hercegovina, ali i mnoge druge zemlje. Hrvatska je "tradicionalno" zemlja iseljeništva. Tijekom povijesti bilo je nekoliko valova iseljavanja, prvenstveno zbog ekonomskih ili političkih razloga.
Posljednje velike migracije stanovništva donio je Domovinski rat, a potom i ekonomsko kretanje prema bogatijim članicama Europske unije. Slavonija, Lika, dalmatinski otoci... ostali su bez stanovništva i radne snage. Tu su prazninu djelomice popunili izbjegli Hrvati iz BiH, a u posljednje je vrijeme sve više državljana azijskih zemalja.
Samo u prvoj polovini ove godine u Hrvatskoj je stranim državljanima izdano gotovo 100 tisuća dozvola za boravak i rad. Uz one iz regije, prednjače Nepalci, Filipinci i Indijci. Idućih bi ih godina moglo biti još i više. Još proljetos domaći su poslodavci upozorili da Hrvatskoj, želi li zadržati stopu rasta bruto domaćeg proizvoda, nedostaje još dvjestotinjak tisuća stranih radnika. Iz Hrvatske gospodarske komore ranije je procijenjeno da bi do 2030. godine broj stranih radnika u Hrvatskoj mogao biti između 400.000 i 500.000. Među njima mnogo je onih koji će trajno ostati.
Situacija u BiH još je poraznija – država je izgubila gotovo 1,5 milijuna prijeratnih stanovnika. Njezina tri naroda četiri su se godine borila za svoj komad životnog prostora, a onda, kada je rat stao, tisuće njih napustile su te "obranjene" prostore i krenule u potragu za boljim životom. Tomu su prethodile velike prisilne migracije u ratu. Srbi su na prostoru današnje Federacije BiH svedeni na statističku pogrešku, baš kao i Hrvati i Bošnjaci u Republici Srpskoj. Tako je danas na golemom prostoru Glamoča, Grahova, Drvara i Bosanskog Petrovca nastanjeno svega nekoliko tisuća Srba. Bošnjaka je nestalo iz istočne Bosne i većeg dijela Bosanske krajine. Bosanska Posavina i mnogi dijelovi središnje Bosne "očišćeni" su od Hrvata.
I dok su protjerani Bošnjaci u znatnoj mjeri popunili ispražnjeni životni prostor na širem području Zenice, Tuzle i Sarajeva, a Srbi banjolučku, dobojsku i bijeljinsku regiju, prognani Hrvati nisu se naselili u većem broju na prostoru koji je obranio HVO. Oni su već tada izabrali ono na što su se tisuće Srba i Bošnjaka odlučile desetljeće poslije – odlazak u inozemstvo. Doduše, izbjegli Hrvati iz BiH prvenstveno su se odlučili za Hrvatsku, dok su Srbi i Bošnjaci, koji su u desetljećima nakon rata "curili" iz BiH, odabrali Njemačku, Sloveniju, Austriju i druge bogatije članice EU.
Bilo kako bilo, mnogi prostori u BiH danas su prazni i čekaju neke nove useljenike. Na većinski bošnjačkim područjima to su, čini se, Arapi. Masovno kupuju nekretnine, navodno, samo za odmor, ali jasno je da će velik broj njih ostati i trajno. Nastavi li se rat u Ukrajini, Republika Srpska mogla bi postati privlačna Rusima i Ukrajincima. Izuzmu li se Nepalci i Indijci, koji popunjavaju radna mjesta u cijeloj BiH, upitno je tko bi naselio većinski hrvatske prostore u BiH.
Za razliku od hrvatskih područja u BiH, posljednjih nekoliko godina Hrvatsku su naglo počeli naseljavati useljenici iz trećih zemalja. S odgodom, to će se dogoditi i u hrvatskim dijelovima BiH. Većini useljenika privremeni će rad postati trajni. Uz demografsku, u budućnosti će moći mijenjati i političku sliku. Za početak, kada se izbore za status nacionalne manjine.
Ako Hrvati s obiju strana granice žele o(p)stati na zemlji u kojoj će većinski živjeti njezini građani, idealno je rješenje povratak hrvatskih iseljenika. Ali za to treba puno više od javnog poziva i dobre volje. No ne znači da je dugoročno i nemoguća misija.