“Prijatelji” su ih osvojili 11, “Seinfeld” deset, a “Southpark” je nagrađen s tri Emmyja. Pete Radovich ima ih čak 18! Taj američki Hrvat mozak je sportskog programa CBS-a, njegova je riječ zadnja u newyorškom sjedištu te velike televizijske kuće, njegove emisije najomiljenije su u domovima Amerikanaca. On nije lice s ekrana, već iza scene priprema ono zbog čega konkurencija dobiva glavobolju. Prošle je veljače radio Superbowl, finale američkog nogometa, koji je sa 101 milijunom gledatelja potukao sve rekorde u američkoj televizijskoj povijesti...
Zanimanje – sportski producent. U mladosti se bavio nogometom, a kako od sporta nije htio odustati, tu je ljubav spojio s njuhom za dobru priču.
Koliko ga on dobro služi, govori i to što s najprestižnijim televizijskim nagradama više nema kamo. Dok neki dobitnici Emmyje drže u trezorima, on je svoje ustupio djeci, da se igraju. Od silnih kipića koje posjeduje čak ih 14 glasi samo na njegovo ime. U nizu govora zahvale koje je držao nikad nije uspio izbjeći onu glasovitu: “Želio bih zahvaliti svojoj obitelji, prijateljima...”.
– Mislio sam, ako ikad osvojim Emmy, reći ću nešto originalno. A onda sam izustio ono već sto puta izrečeno. Na kraju krajeva, svi moji najbliži imaju dobar dio zasluga za moj uspjeh – priča Radovich.
A na papiriću sa zahvalama debelim je markerom bila upisana i Hrvatska. Imao je sreću da osobno svjedoči nekima od najvećih dostignuća našeg sporta.
Jordan mu zavrtio rundu
Pratio je rukometaše na Olimpijskim igrama u Atlanti, Tonija Kukoča kad je osvojio prvi NBA prsten, Janicu Kostelić u Salt Lake Cityju. No, jedna je uspomena nedodirljiva. Pratio je devet Wimbledona, među kojima i onaj Ivaniševićev, a velike su šanse da ga je upravo Radovich inspirirao za koji as...
– Znao sam da je Goran taj turnir posvetio Petroviću, pa sam mu, uz prigodnu glazbu, složio snimku najboljih Draženovih trenutaka. Dao sam mu je jutro uoči finala, a u ludnici koja je nastala poslije nisam ga ni stigao pitati je li je uspio pogledati – rekao je i prisjetio se kako su ga kolege za vrijeme meča odlučili poslati na tribinu kako bi si dao oduška.
Tijekom karijere, prvo na NBC-u, a danas na CBS-u, Pete se sretao sa svjetski poznatim facama. Jednu anegdotu voli svima ispričati...
– Prijatelj je tvrdio da je dobar s Michaelom Jordanom. Smijao sam mu se sve dok me jedne večeri prije nekoliko godina u jednom klubu nije doveo u njegovo društvo. Dok su se njih dvojica grlili, stajao sam u nevjerici, a kada me Jordan upitao što želim piti, poželio sam da su svi koje poznajem u tom trenutku tamo!
U razredu sa Zoranom Primorcem
Kao dječak tek je povremeno ljetovao u Hrvatskoj, no jedan se posjet pokazao sudbinskim. Umjesto dva tjedna, ostao je dva mjeseca. Roditelji su mu, kad se tog petka vratio u Ameriku, predložili da u njihovoj domovini završi jedan razred srednje škole, a već u ponedjeljak stajao je u redu i upisivao se u Gimnaziju Frane Petrića u Zadru. Sjeća se svega iz te 1984. Gledao je treninge zlatne generacije košarkaša, dodavao im lopte. Tada je usavršio materinski jezik i, ističe, postao hrvatsko dijete.
– Učenje mi baš i nije išlo, više sam bio koncentriran na društveni život, ha, ha. Sa mnom je u razred išao i Zoran Primorac, no danas nismo u kontaktu.
S nekim drugima ostao je blizak, posjećivao ih 90-ih i napravio, kako sam kaže, veliku glupost.
– Nakon slijetanja u Zagreb unajmio sam auto. Napomenuli su mi da se ne smijem približiti bojišnici na sto kilometara, a ja ih, naravno, nisam poslušao. Na kontrolnim točkama u nevjerici su gledali mene i moju putovnicu. Nenaoružan sam išao posjetiti svoje prijatelje na prvim crtama, srpske snage bile su nam pred nosom. Imao sam 23 godine, bio sam nepromišljen, no drago mi je da sam to učinio – istaknuo je Radovich, a to nije bio jedini njegov riskantan potez.
Dok je kao mladić stajao na golu Croatije iz New Yorka, na američkoj turneji bili su Hajduk i Dinamo protiv kojih je odigrao prijateljske utakmice.
– Bilo je to u vrijeme Bobanova “high-kicka”, no Zvone nije mogao doći. Vlasti mu nisu dale vizu, kao što su i meni moji branili da igram za klub politički nekorektnog imena. Nisam ih slušao, a i danas imam dres koji mi je dao vratar plavih Ibrahimović – priznaje Radovich koji je navijač bijelih. Nije, kaže, imao izbora.
– Pa ja sam bodul!
A djedovinu promiče gdje god stigne. Kolegama i prijateljima već je “puna kapa” Jadrana, maslina, škoja... Svi su najavili da će doći, no uvijek završe drugdje. Jedan direktan let do Barcelone ili tri presjedanja do Splita – Amerikancima je izbor vrlo jednostavan.
Guza iz reklame je OK
A i marketing je, smatra Radovich, loš. Upoznat je s pričom o cenzuriranoj stražnjici.
– U tome nisam vidio ništa sporno. Kod nas bi takva reklama i te kako dobro prošla – kazao je Pete kojemu je želja jednom doći živjeti u Hrvatsku i raditi na turističkoj promidžbi.
– Bio bih sretan kad bih se time bavio. Želim napraviti promjenu.
Zato je i pozvan kao gost predavač na Weekend Media Festival, najveći regionalni festival komunikacijske industrije koji se u rujnu održava u Rovinju. Isplati ga se doći poslušati.
Preuzeto sa www.vecernji.hr
