JEDVA PREŽIVLJAVAJU

Pavle ne može raditi, živi zahvaljujući kuhinji: Mirovina mala, dok platim stanarinu i režije, ne ostane mi ništa...

07.01.2019.
u 21:40

I na polarnoj hladnoći pučka kuhinja u Glamoču u vrijeme ručka najposjećenije mjesto

Unatoč snijegu i minusima koji su ovih dana bliži dvadesetom već desetom stupnju ispod nule, pučka kuhinja svakog dana u 13 sati najposjećenije je mjesto u Glamoču.

Od socijalne pomoći i malih mirovina jedva se preživljava, a jedini topli obrok većini od 91 korisnika upravo je onaj koji dobiju u ovoj kuhinji.

Svi mu zahvaljuju

Kada je 2001. godine otvarala pučku kuhinju, Misija bez granica taj projekt planirala je na dvije godine. No, zbog teških socijalnih prilika kuhinja u Glamoču postoji već 18 godina. U njoj je do sada pripremljeno više od 600.000 obroka. Mjesto je to u kojemu se potrebiti mogu i ugrijati, uz toplo jelo dobiti i pokoju donaciju, pakete s namirnicama, higijenskim potrepštinama, odjeću, obuću… i ono što im je i najvažnije, toplu ljudsku riječ.

Nju svakoga dana dobivaju od Blaženka Soldata, voditelja kuhinje, koji ih dočekuje na ulaznim vratima, svakog oslovljava po imenu i pita za zdravlje. Stoga i ne čudi što za njega imaju samo riječi hvale.

“On je zlatan, on je dobar, on je pristojan i nek’ mu Bog dade što je najbolje, ovakvog šefa nema nigdje” - govori nam Stana Barašin koja je prevalila 80., a Ružica Piljak dodaje: “Blaženko je divan dečko, da se ne može tražiti! Nije njemu lako s nama, ima nas svakakvih, pučka kuhinja mnogo nam znači. Ne kuhamo, da ništa nije, ne kuhamo kruh. Fino ponesem i ovoj svojoj susjedi koja ne može hodati, i tako… I ona ima malu mirovinu kao i ja”.

Umirovljenik je i Pavle Pajić. Kuhati, kako sam kaže, ne zna, a da nije kuhinje, ne bi imao od čega živjeti.

“Prebio koljeno, ne mogu ništa raditi, morao sam doći! Mirovina mala, nemam svoje kuće ni stana, plaćam stanarinu i dok dam za režije, ne ostane mi ništa”.

Bez kuhinje i dobrote ljudi koji je vode teško bi preživjeli i stalni korisnici socijalne pomoći. Govori nam to i Budimir Ždero, ravnatelj glamočkog Centra za socijalni rad, te dodaje da se u kuhinji hrani 60 njihovih korisnika.

- Dobivaju 100 KM, a znate i sami što se može nabaviti za 100 maraka. Dolje barem imaju ručak pa se nekako snalaze. Nekome pomogne rodbina tko je ima, a najteže je onima koji su sami - govori nam Ždero i dodaje da s pučkom kuhinjom imaju dobru suradnju.

Novi projekt

Premda vas nekako uhvati tuga dok gledate ljude koji u redu čekaju na svoj obrok, u toj zajednici ima i radosti. Tako je, govori nam Blaženko, nedavno obitelj Sitnić iz Livna dobila dijete i kao zahvalu za obiteljsku prinovu pučkoj kuhinji darovala janje te su se svi lijepo počastili. Uz osnivatelja, Misiju bez granica koja financira kuhinju, ima i drugih donatora. Među njima je i Islamska zajednica Glamoč čiji imam već godinama donira meso. Tako je bilo i prošle godine.

- Dobili smo više od 500 kilograma mesa koje će zadovoljavati potrebe naše kuhinje nekih sedam do osam mjeseci i to je zaista velika pomoć iz našeg grada. Korisnici kuhinje su svi u potrebi. Ovdje nema ni vjere ni nacije, tu su samo oni koji su u potrebi. Mi smo tako nastupili od samog početka i gledat ćemo da to tako bude i u našem budućem radu. Surađivat ćemo sa svima onima koji žele pomoći ljudima koji su u potrebi bez obzira kako se oni zvali i gdje pripadali - zaključio je naš sugovornik kojega su ratne nedaće dovele u Glamoč.

U Glamoču je zasnovao obitelj, a kuhinju vodi od samoga početka.

Ravnatelj Centra za socijalni rad nada se da će u ovoj, 2019. godini, startati s novim projektom te da će kuhinja s toplim obrokom doći na vrata potrebitih u udaljenim glamočkim selima budući da oni nisu u mogućnosti doći do nje.

Ključne riječi

Još nema komentara

Nema komentara. Prijavite se i budite prvi koji će dati svoje mišljenje.
Važna obavijest

Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.

Želite prijaviti greške?