Armenski pijanist Tigran Hamasyan u BKC-u 3. studenoga otvorit će 19. Jazz Fest Sarajevo 2015. Zajedno sa svojim triom, koji čine iransko-američki basist Sam Minaie i švicarsko-američki bubnjar Arthur Hnatek, na koncertu će predstaviti repertoar sa svog novog albuma "Mockroot". Iako mlad, on već dugo zauzima značajno mjesto na sceni. U svom opusu na zadivljujuće kreativan način reflektira različite utjecaje, od tradicionalne armenske glazbe do modernog urbanog zvuka, demonstrirajući fascinantno sviračko umijeće.
Veoma ste produktivan, ali istodobno i inventivan umjetnik, što je rijedak spoj.
- Za mene je stvaranje sve. Bilo da se radi o skladbi koju pišem ili radim na njoj, ili o trenutnoj kreaciji... Nikad se ne prisiljavam pisati, jednostavno pišem kada je za to vrijeme.
Duh rodne Armenije uvijek obitava u vašoj glazbi. Zbog čega mislite da su tradicija i njena glazba važni i što vi iz njih učite?
- Armenska glazba i druge tradicijske glazbe također su velika inspiracija za mene. Imam osjećaj kada slušam običnog čovjeka sa sela kako pjeva pjesmu, da je to duboko emotivno koliko i kompleksno, te ne mogu razumjeti kako taj čovjek ili žena može pjevati na taj način. To me navodi na pomisao da se tu radi o najprirodnijoj mogućoj glazbi, i da postoje drugačija vrsta "edukacije" i muzikalnosti koje ovi ljudi nose. Oni ne moraju ići na konzervatorije da bi pjevali tako, ondje bi nastavnici ubili glasove ovih pjevača. Narodna glazba, kao i duhovna iz Armenije i mnogih drugih zemalja imaju izravne veze s improviziranom glazbom.
Možete li usporediti iskustva sviranja (i rada) samostalno i uz podršku ansambla?
- Podjednako volim oba formata. Solo klavir ima svoje izazove, a trio svoje. Kada svirate solo, ne možete se osloniti ni na koga osim na sebe.
